ZAŠTO LAŽU NAM U LICE ?

Koliko smo izloženi „tiraniji“ govori i nedavni primjer prodaje imovine Agrokomerca u Bužimu. Oni malo upućeniji će se sjetiti kako je sve počelo s pričom o „poslovnim zonama“ za koje su odvojena sredstva u Budžetima Kantona i Federacije BiH. Naravno, ta sredstva su sve što je motiviralo lokalne čelnike da uopće razmišljaju o nečem što se zove „poslovna zona“. Nažalost, mnogi od njih ni danas ne razumiju što bi to trebalo značiti.

U vrijeme kada je nastao „san“ o poslovnoj zoni u Bužimu kompleks peradarskih farmi u Varoškoj Rijeci je bio sačuvan. Kako se „san“ pretvarao u „mogućnost“ tako se krenulo s devastacijom objekata, odvajanjem limova sa sendvič panela, šutke sve do trenutka kada je ostala samo staklena vuna i čelična konstrukcija.

Lokalni političari obasuli javnost izjavama, poslaničkim pitanjima, diskusijama o zabrinutosti za zdravlje građana zbog vune koju je vjetar raznosio.

Da nije žalosno bilo bi smiješno!!!!

U zemlji u kojoj je radno mjesto san, političari ne brinu zbog uništavanja radnih mjesta već zbog posljedica njihovih odluka, u ovom slučaju prodaje lima.

Dok traje borba protiv ekološke katastrofe, redaju se delegacije, traže se rješenja, svi su u čudu „ UNIŠTILI SMO FARME, PRODALI SMO LIMOVE, UKLONIT ĆEMO VUNU I POVUĆI SREDSTVA IZ FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA, SASJEKLI SMO ČELIČNE KONSTRUKCIJE U STARO ŽELJEZO JER JE LAKŠE, BRŽE, ZA NAS I SINDIKAT JEFTINIJE NEGO DA JE PRODAMO KAO RABLJENU KONSTRUKCIJU, I ŠTO JOŠ TREBA ZA POSLOVNU ZONU???

Uvijek se nađe neki „pametan“ političar koji ima izjavu za pamćenje kao što je ova: „ Pokrenut ćemo pregovore s Poreznom upravom F BiH oko načina rješavanja hipoteke i vlasništva nad zemjištem!

Dani prolaze, ljudima se čini kao da je sve isto i na jednom vijest: Porezna uprava F BiH pokrenula prodaju imovine Agrokomerca u Bužimu!

Hura, uspjeli smo!

Nikada više nećemo imati piliće!

Nikada više ovdje nećete raditi!

Nikad više Agrokomerc neće biti!

Uništili smo tragove razvoja, tragove nekada boljeg života!

Kliču kreatori ovog ekonomskog genocida vjerujući kako su završili težak posao.

Već se znaju kupci budućih lokacija, zemlja je parcelirana, cijena je poznata, uspješno je prošla prodaja u Cazinu, narod se ne buni, igra se nastavlja, ima još toga za prodati!!!!

Radnici i dioničari, nezaposleni i penzioneri ćutke promatraju još jednu nepravdu u nizu nepravdi, još jednu pljačku u nizu pljački, još jednu laž u nizu laži i više se ne pitaju da li je moguće. U dubini duše očekuju „čudo“ bez obzira što su kolone automobila prema graničnom prelazu sve duže, bez obzira što je sve više kuća u kojima se svjetla pale svakog drugog vikenda, praznicima ili za vrijeme godišnjih odmora, bez obzira što svakim danom odlazi sve više mladih i školovanih ljudi, bez obzira na sve.

Poruka „vlastodržaca“ je jasna: Ako ne možete gledati, idite. Ako ne možete izdržati, idite. Ako želite mijenjati, idite!

IZASLANIK:
Elvira Abdić Jelenović

Velika Kladuša, 07.11.2014.