Sporazum od 08.08.1995.godine u Kuplenskom

U nastojanju da u bosansko-hercegovačkoj povjesti pojedini bošnjački lideri ostanu zabilježeni kao junaci i miroljupci, što ni izbliza ne odgovara istini, budžetskim novcem su financirani dokumentarni filmovi, reportaže, novinski članci, knjige o navodnoj „izdaji“ države BiH od strane naroda koji nije prihvatao njihovu „islamofobičnu“ ideologiju.

Još tad, 1993., 1994. i 1995. godine vojskom je gušena sloboda jednog naroda na vlastito opredjeljenje i što je najgore, vojskom je jedan narod protjeran s vlastitog ognjišta.

Naručenim knjigama o herojstvu, vojnim pothvatima, prevarama i odmazdama nagrađenim ordenjem i vojnim činovima nastojali su i nastoje sakriti pljačku i progon vlastitog naroda.

Zasigurno je ta mrlja nešto najgore što nosi novija povjest ali ništa manja od silnih laži, prevara, nedosljednosti „njihovih“ političkih predstavnika kroz tri desetljeća vladavine.

Bez uvodnih napomena teško da bi tko mogao razumjeti Sporazum iz Kuplenskog nastao kao odgovor na katastrofu u kojoj je više od 25.000 žena, djece, staraca i vojske potražilo spas na CESTI prema Karlovcu u RH, samo 10-tak kilometara daleko od rodne grude.

Dok je „pobjednička“ vojska pljačkala njihove kuće, pustošila prepuna skladišta hrane i drugih roba, iživljavala se na tragediji vlastitog naroda, izbjeglice su spavale pod vedrim nebom bez osnovnih uvjeta za život.

Još nikad bosansko-hercgovački mediji nisu prikazali kadrove tog zbjega, a svjedoci smo koliko se samo političkih stranaka iznjedrilo iz SDA-ovog gnjezda pod raznim izgovorima i neslaganjima od kojih niti jedno nije zbog „progona“ nedužnih ljudi Zpadane Bosne.

Nažalost, razina političke i ljudske odgovornosti „onih koji odlučuju“ostala je nepromijenjena!

Sporazum potpisan u Vojniću, 08.08.1995.godine od strane Predsjednika Federacije BiH, Predsjednika Vlade RH, Savjetnika Predsjednika RH, Minstra u Vladi BiH I F BiH i s druge strane predstavnika izbjeglog stanovništva Zapadne Bosne, njih 25.000 prema zvaničnim podacima Crvenog križa, nikad nije u potpunosti implementiran. Čak što više, ovaj Sporazum je poslužio „ekstremno“ nastrojenoj vlasti F BiH da se obračuna s nedužnim stanovništvom, započne neviđen progon, pljačku i osvetu nad svakim tko se nije slagao s njihovom pogubnom politikom.

Iz navedenog Sporazuma izdvajamo članak. 3 kojim su strane potpisnice civilima i naoružanim licima na cesti između Kuplenskog i Velike Kladuše  garantirale  primjenu BEZUVJETNE ABOLICIJE, jamčili osobnu sigurnost, građanska prava i zaštitu imovine.

Pored bezuvjetne abolicije Bosna i Hercegovina se obvezala da bilo koji pokušaj suđenja bivšim vojnicima Narodne Odbrane Zapadne Bosne treba biti isključivo i samo pod jurisdikcijom Međunarodnog Suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, bez ograničavanja mogućnosti za osobe ili vladu da ulože tužbu tom sudu da se obavi istraga.

Kasnije ćemo svjedočiti kako su montirane optužnice, pripremani svjedoci, sudilo se praznim stolicama i donosilo presude bez provedene istrage……..

   

Elvira Abdić Jelenović, 07.01.2022.