PAMETAN, PAMETNIJI, NAJPAMETNIJI…
„Ako ne reagiramo na javno izgovorene „gluposti“ može se zaključiti da nam je svejedno, a onaj tko ih izgovara može si umisliti da je „pametan,pametniji, najpametniji…..“
U želji da iskažu svoju privrženost „građanima“, uz obavezno korištenje javnog servisa, izvršna vlast se redovno obruši na one koji nešto čine, koji nešto znaju i koji iza sebe imaju rezultate, optužujući ih za sve ono što je produkt, između ostalog, njihove pasivnosti, nesposobnosti, neznanja, nekulture uz neizostavno naglašavanje tuđih motiva učešća u političkom, ekonomskom i društvenom životu.
Uživajući u blagodatima budžetskih sredstava u vidu previsoke plaće, naknada koje niko ne kontrolira, budžetske rezerve, neograničenog korištenja službenog vozila, slobodno raspolaganje javnom imovinom, očigledno se zanesu, oslijepe, ogluhnu i što je još najgore počnu sebe, a potom i druge uvjeravati kako sve najbolje znaju, sve najbolje mogu, sve uspjevaju i ne zapažaju da samo njihov standard raste, da samo oni žive bolje i da su, upravo oni, ti koji su obješeni na budžet i koji s leđa osiromašenih građana pokušavaju stvoriti privid boljeg života.
Taj privid je izgradnja trgovačkih centara, trgovina i ugostiteljskih objekata u situaciji kada je stopa nezaposlenosti sve veća, odljev kadrova nezaustavljiv, broj siromašnih, gladnih u porastu, bijeda viri iz svakog doma……
Živimo u zemlji u kojoj se do zadovoljstva građana ( treba analizirati kojih) dolazi nasipanjem puteva, krpanjem rupa, asfaltiranjem nelegalnih putnih pravaca i parolom „ idite vani i radite, donesite plaću kako bi vaša obitelj živjela, trošila u izgrađenim trgovinama i ugostiteljskim objektima, a zauzvrat od općine, kantona ili Federacije ćete dobiti učešće u izgradnji puta, vodovoda, telefonske instalacije kako biste svaki drugi vikend ili koji tjedan godišnjeg odmora mogli osjetiti kako je to dobro!!!! Idite i radite dok vaša djeca ne dođu u godine kad trebaju raditi, onda povedite i njih i nemojte razmišljati u što vas je život prošao, samo plaćajte vodu, odvoz smeća, zimsko i ljetno održavanje, telefon, TV pretplatu, porez i čekajte penziju jer od nje ćete dobro živjeti u BiH “!
Zahvaljujući onima koji 20 godina vladaju, danas imamo „proizvedene političare“ kojima je normalno da u BiH ništa ne radi, da se ništa ne proizvodi, da se ništa ne može, da se oni koji su pametni, uspješni, u svijetu priznati omalovažavaju, progone, uništavaju, a sve u cilju njihovog opstanka i ostanka na pozicijama koje se kad tad moraju ukinuti.
Njima trebamo zahvaliti što imamo na stotine fakulteta u kojima je najmanje sveučilišnih profesora, a najviše nezaposlenih privrednika, neudomljenih političara, novoformiranih kadrova kojima doprinos razvoju društvene zajednice završava činom završetka predavanja, odnosno završetkom semestra.
Ako bi se samo prepustili događajima onda bi svi vjerovali kako život mladog čovjeka u BiH mora ići slijedećim tijekom: osnovna, pa srednja škola, fakultet, čekanje pripravničkog po nekoliko godina, čekanje posla, čekanje „veze“, čekanje boljeg sutra…. Nastoji se proces „čekanja“ utkati u naš život kao radnja od koje nitko nema ništa osim onih koji su i sami sebe uvjerili kako je bolje biti „vječno“ nezaposlen s fakultetom nego bez fakulteta!
Istovremeno dok u naviku prelazi obavezno upisivanje fakulteta, pa i po cijenu prodaje krave ili junice, oni koji su se „udomili“ u državne institucije, a nisu imali fakultet, ubrzano upisuju, završavaju u jednoj godini dvije ili četiri, magistriraju, doktoriraju i bilježe staž.
Nije slučajno da nekako s odmakom vremena dobijemo odredbu u Zakonu tko može biti član Skupštine javnog poduzeća ili član Nadzornog odbora ili pak direktor u nekom poduzeću ili javnoj Ustanovi. Nikako to nije onaj čiji je osnovni zadatak da „čeka“, jer takvo iskustvo se nigdje ne traži.
Naravno, ljudi se pitaju: „ Da li je to moguće?“, „ Hoće li se bilo što promijeniti?“ i „Što se to događa s ljudima kada dođu na vlast?“
Među onima na vlasti ima raznih odgovora, od onih kako ih politika ne interesira, do onih kojima nisu važne fotelje ali im je važno da imaju poluge, pa čak i onih koji su se odlučili pobijediti jer su „navodno“ imali interes da pomognu svom narodu.
Zajedničko im je što ne vide sebe kao one od kojih se očekuje da RADE, da KREIRAJU, da stvaraju pretpostavke za nova RADNA MJESTA i da prestanu poticati narod na iseljenje iz BiH.
Svakim danom nam je jasnije da oni ne znaju kako, kud i što dalje!
Oni lutaju bez cilja, bez plana, bez vizije, gurajući nas sve skupa u još veću, goru i težu katastrofu. Povremeno nas šokiraju izjavama o našoj perspektivi i odlasku u „bijeli svijet“ pronalazeći obrazloženja u našem pravu na izbor i našoj povijesnoj kvalifikaciji „radišnog“ naroda pa i po cijenu da većina zauvijek ostane u statusu „ najamnika “.
Predsjednica Laburista BiH
Elvira Abdić Jelenović
Velika Kladuša, 23.02.2015.godine