KOČNIČARI NAPRETKA U BiH: POLITIČKE ILI VJERSKE ELITE?
U Bosni i Hercegovini više od 20 godina veoma često imamo slučaj da se vjera/religija direktno miješa u politiku u čemu smo svi, prvenstveno starije generacije, bili bezbroj puta svjedoci.
Kada kažem prvenstveno starije generacije, to kažem iz razloga što pripadam mlađoj generaciji kada u stvaranju prije svega postdejtonske države koja nije imala priliku svjedočiti događajima koji su bili ključni za historiju Bosne i Hercegovine u kojima je bilo vidljivo uplitanje vjere u politiku.
Mlađe generacije, one koje se bave proučavanjem ili praćenjem bosanskohercegovačke političke scene na jedan malo drugačiji, „demokratičniji način“ mogu biti svjedoci iste pojave i o tome javno govoriti.
Međutim, bilo da se radi o starijim ili mlađim generacijama, na ovu temu se malo ili nimalo diskutira.
Postavlja se pitanje da li to može biti „opasno“ za jedno društvo i kakve to sve posljednice ostavlja iza sebe?
Praksa u razvijenim zemljama je da vjera/religija može oblikovati društvo i podržati napredak. Međutim, na našim prostorima preovladava trend da su vjera i religija oblikovane političkim, društvenim i kulturnim etnonacionalističkim faktorima, što može biti jako opasno.
Definicije u društvu kao što su NACIJA, DRŽAVA ili IDENTITET vode društvo u začarani krug iz kojeg se može teško izaći.
Držim to toga da religija APSOLUTNO osnažuje etničke podjele u Bosni i Hercegovini.
U Bosni i Hercegovini pitanje identiteta i nacionalnosti preuzela je veliku ulogu u definiranju političke retorike, ideologija i svakodnevne prakse koja stvara osjećaj „granica“ između svojih građana te se stvara prostor ISKLJUČIVOSTI , usljed čega se smanjuje mogućnost izbora za pojednica, građanina.
Takva politička realnost vodi do KOMADANJA Bosne i Hercegovine gdje „konstitutivni narodi“ pokušavaju kroz stalne etno- nacionalističke sukobe da stavraju imidž „nacionalne sigurnosti“ pri tome jasno zaboravljajući interese države Bosne i Hercegovine i vlastito bosansko i historijsko naslijeđe.
U Bosni i Hercegovini, neke od političkih partija, su izgradile svoje PROGRAME na način da budu BLISKI principima vjerske zajednice kojoj pripadaju oni koji je podržavaju. Na taj način, prvenstveno je to vidljivo iz poteza religijskih vođa u ratnom i poratnom periodu te učinjena je POLITIZACIJA RELIGIJE.
U prilog ovoj tvrdnji navesti ću samo jedan od primjera sa prostora Velike Kladuše, a to je FETVA koju je donijela Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Odnosila se na ZABRANU KLJANJANJA DŽENAZE za poginule pripadnike Narodne odbrane zapadna Bosna za vijeme ratnih dešavanja na našim prostorima.
Nadalje, ono što je učestala „pojava“ su GOVORI religijskih vođa/poglavara u predizbornim kampanjama u kojima se sugeriše vjernicima, najčešće indirektvo a u nekim slučajevima direktno, da glasaju i podrže određenu političku stranku.
Tako je na primjer, prije održavanja lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini 2016. godine, imam u Sanskom Mostu u dva navrata u hutbama i raznim obraćanjima direktno pozivao građane da NE PODRŽE KANDIDATURU Fikreta Abdića za načelnika Općine Velika Kladuša, te na taj način se stavio u službu politike ili određene političke orijentacije koju i on sam zagovara. Ovoj tvdnji ide u prilog KANDIDATURA BIVŠEG reisul-uleme efendije Mustafe Cerića na Općim izborima 2014. godine za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao i to da u zakonodavnim tijelima BiH i Federacije BiH „sjede“ u najvećom broju predstavnici medžlisa islamskih zajednica (efendije).
Religijske zajednice su te koje u velikoj mjeri „presude“ pobjedi određene političke partije kako na lokalnim tako i na parlamentarnim izborima, kada određeni kandidati traže podršku religijskih grupa.
U našoj zemlji posebno je bitna uzajamnost MOĆI religije i politike i nešto o ćemu se o javnom prostoru srazmjerno malo govori.
Duboka potreba pojedinca da pripada i strah od isključenja od grupe ili zajednice prisiljava pojedinca da postane dio grupe i zajednice. Pravo pojedinca na identitet se sveo i prerastao na pravo grupe. Pravo izbora se sveo na minimum i zapitajmo se da li je pravo izbora uopste prisutan? Mi danas imamo situaciju u društvu gdje je pojam građanina/građanke skoro nestao iz retorike.
Tako imamo situaciju da u Bosni Hercegovini nije „popularno“ biti Bosanac te se oduzima pravo izbora kada država priznaje samo „konstitutivne narode“.
Temeljna uloga religije u zdravom društvu bih trebala biti da motivira, pruža osjećaj pripadnosti a nikako da se njenom ulogom nastavi proces uništenja državnog prostora.
Stoga, zapitajmo se ponekad ko je zaista kočničar napretka u Bosni i Hercegovini, političke ili vjerske/religijske elite ili su ONI JEDNO!
ELMA ĐOGIĆ
Poslanica u Parlamentu FBiH