Govorimo o onom što ćemo uraditi, a ne o tom gdje će tko biti!
Za promjenu, bilo bi više nego poželjno govoriti o konkretnim koracima, a manje o pozicijama. Ili govoriti o pozicijama i mogućnostima djelovanja s tih pozicija, a sve u cilju gospodarskog oporavka zemlje.
Odgovoran političar zna da „gospodarski oporavak“ znači niz procesa, radnji, reformi i konkretnih projekata za koje je nužna politička stabilnost zasnovana na konsenzusu oko ključnih točaka u svakom segmentu društva.
Ali, koliko danas imamo odgovornih političara?
Koliko imamo onih koji su spremni svoju osobnu netrepeljivost prema nekom, nečem ili nekima staviti u drugi plan, izdići se iz sve prisutnog primitivizma i okrenuti se našoj stvarnosti?
Koliko imamo pametnih, sposobnih, odvažnih i materijalno neovisnih kadrova koji su spremni uhvatiti se u koštac sa izazovima vremena u kom živimo?
Koliko imamo onih koji su spremni na odricanje, na rad, na odgovornost, na uvažavanje društvenih vrijednosti i na promicanje istine?
Odgovor na ova pitanja ujedno je i odgovor na višemjesečno formiranje vlasti u BiH!
Da smo u proteklih 4 mjeseca slušali neslaganja o programskim rješenjima izlaska iz krize, o različitim pogledima na vrijeme početka reformi, o nužnim i konkretnim potezima smanjenja budžetske potrošnje, o načinu zbrinjavanja viška administracije, možda nam ne bi bilo puno bolje ali bi ostao trag optimizma da će, ipak, nešto u budućnosti biti drugačije.
Nažalost, oni koji ne poznaju drugi jezik osim „mržnje“ i „netrepeljivosti“ što je u ne tako davnom vremenu bio jedini uvjet za izbor u zakonodavnu i izvršnu vlast, ne žele drugo i drugačije. Ne žele, jer osim usvojenih znanja o prošlosti ništa više nisu naučili, ništa vidjeli, ništa spoznali. Za njih je vrijeme stalo.
Njihov život počiva na uvjerenju da će jednokratnim novčanim donacijama iz Budžeta i to određenim populacijama, zauvijek kupovati mandat u Vijeću, Skupštini, federalnom ili državnom Parlamentu. Ustrajni u zadatku sustavnog siromašenja naroda završavaju svoju političku borbu satom verifikacije mandata i zasnivanja radnog odnosa i probudit će se, na svaki pokušaj napretka, i promjene u kojoj njihov ustaljeni način (ne)rada biva društveno neprihvatljiv.
Upravo, zbog takvih smo ovdje gdje jesmo!
Umjesto analize njihovih karaktera korisnije je tražiti mogućnosti smanjenja ili ublažavanja njihovog utjecaja na pozitivne pomake u društvu.
Kako to uraditi?
Jednostavno! Okrenuti se poslu i konkretnim zadacima. Nužno je podsjetiti na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju u kojoj se nalazimo i činjenicu da se svi moramo mijenjati ukoliko želimo mijenjati stanje.
Nedavne poplave koje su zadesile BiH pokazale su koliko smo kao zemlja sposobni da odgovorimo teškim i odgovornim zadacima. O posljedicama naše nespremnosti više se i ne govori ali one su tu, bliže nego što mislimo. Želim vjerovati da smo iz te katastrofe izvukli pouke.
Svaki poduzetnik zna da kad istinski želi obaviti neki posao ili zadatak onda angažira najbolje, najsposobnije, najstručnije i najodanije ljude. Zašto bi pristup rješavanja problema u državi trebao biti drugačiji?
Nije li i jednima i drugima cilj isti?
Ako smo uistinu opredjeljeni da gradimo bolju budućnost i ako smo sigurni u ono što nudimo onda nećemo kalkulirati s tim što je tko dobio, koliko je tko zaslužio, koliko tko pretrpio ili koliko je tko uložio. Umjesto kalkuliranja, trebali bismo uživati u tom što radimo i radovati se svakom pozitivnom pomaku bez obzira iz čijeg resora dolazio.
Tako se ponašaju i tako rade odgovorni političari.
Zato, govorimo o onom što ćemo uraditi, a ne o tom gdje će tko biti!
Elvira Abdić Jelenović
Velika Kladuša, 31.01.2015.