VRATITE NAM NAŠE
Sve što nas podsjeća na vrijeme prije rata nazivaju nostalgijom, a u suštini radi se o istinskom žaljenju za nečim što se zove život.
Ova današnja karikatura od sustava koja nas svakom nepogodom ili prirodnom nesrećom iznova ostavi bez teksta odgovara samo generacijama koje nisu živjele i odrastale u zemlji u kojoj je vladao red, zakon i rad. O društvenom uređenju možemo raspravljati ali ne možemo biti, a ne prisjetiti se da su svi problemi današnjice nastali na prvoj i najvećoj prevari građana Bosne i Hercegovine – pretvorbi DRUŠTVENE svojine u DRŽAVNU.
Kako smo poslijeratno postali društvo u kojem se znanje marginalizira, znanost, nauka i akadamska zajednica poistovjećuje s novonastalim fabrikama diploma i ljudi visokih zvanja, a minimalnog znanja, ne treba čuditi da se namjerno izbjegavalo čitati, pisati i učiti o samoupravnom socijalizmu- društvu u kojem su fabrike pripadale radnicima.
U ovom „novijem“ dobu prečesto se razvoj velikih poduzeća pravdao Jugoslavijom i postojanjem JNA kao tržištem za njihove proizvode kao da je Bosna i Hercegovina izdvojena zona koja nema tržišni prostor i Armiju. Postalo je normalno ne regairati na svakojake izjave i tvrdnje koje je opće ćutanje s vremenom pretvorilo u činjenice. Na isti način je demokracija postala sinonim za otimanje, prisvajanje, prevare i obmane pod okriljem zakona po mjeri lopova i kriminalaca.
Umjesto smotre u čast međunarodnog praznika rada već desetljećima nijemo promatramo grobove nekadašnjih fabrika iz kojih su se bogatili pljačkaši, miljenici vlasti, besramno pileći strojeve, opremu i na koncu čelične konstrukcije pretvarajući ih u staro željezo. Nestala je bosansko-hercegovačka industrija, obespravljeni radnici – vlasnici svojih fabrika bez elementarnih radničkih prava, njihova djeca i unučad bez budućnosti.
Sve što je Bosna i Hercegovina uspjela uraditi poslije rata jeste upošljavanje vojske državnih službenika i namještenika, uglavnom rođaka, kumova i prijatelja, kupujući im diplome kako bi ostali na svojim radnim mjestima do mirovine i odgojiti generacije profesionalnih besposličara koji se vuku kroz uništena poduzeća, razna imenovanja u upravljačke strukture, kroz polsaničke klupe, ministarske pozicije, nadmeni, primitivni, neotesani i nigdje u svijetu prispjeli. Uspjela je u iseljavanju vlastitog stanovništva pretvarajući ih u turiste kako bi imali sredstva za održavanje na vlasti i vlastito preživljavanje.
Zato nas ne treba čuditi što su „rušitelji“ upregli sve snage i poluge vlasti kako bi ugušili razvoj i napredak Velike Kladuše. Svaki naš proizvod, svaki naš korak, svaki naš projekt je podsjetnik na prošla vremena i dokaz da se MOŽE živjeti bolje ali radom, radom i samo radom. A, neradnicima nema ništa gore od toga.
Sretan nam Praznik rada!
Predsjednica Laburista BiH
Elvira Abdić Jelenović, mag.aedif.
Velika Kladuša, 30.04.2020.