Naslovna / Vijesti / RASIM KANTAREVIĆ: Što je Bosna i Hercegovina bez Velike Kladuše?

RASIM KANTAREVIĆ: Što je Bosna i Hercegovina bez Velike Kladuše?

Nakon sinoćnje emisije „MREŽA“ na Federalnoj televiziji i parodije novinara, životnih i izbornih gubitnika u Velikoj Kladuši, kao i slijeda priloga objavljenih na ovoj televiziji u poslednja tri mjeseca, a sve u cilju obmanjivanja šire bosansko-hercegovačke javnosti, možemo konstatirati da je Velika Kladuša sada, kao i od davnina, najinteresantnije historijsko, ekonomsko i političko područje u Bosni i Hercegovini.

S koliko žara, „želje“, mržnje i neprofesionalnosti (u dvadeset godina niti jedna pozitivna priča s ovog prostora), se ide protiv građana Velike Kladuše i njenih političkih lidera nemoguće je objasniti osim s jednim protu-pitanjem: ”Što je Bosna i Hercegovina bez Velike Kladuše?“

Bosanska enigma zvana Velika Kladuša, drži “začarani krug” s ove strane bosanske kapije po svemu sudeći teško shvatljiv i razumljiv za ostatak naše države. I nema veze koja je to vlast, kako god se zvala, od koga je i za koga je “namještena”, vjekovna je činjenica da je daleko od “valne dužine” razumijevanja ljudi koji žive na ovoj ponosnoj krajiškoj grudi.

Očito da je “krajiška narav” tvrda, pa je i danas prekomplicirana za novinarski, kao i politički svijet Bosne i Hercegovine, te se, uvijek prisutni konflikti i nesporazumi, rješavaju s visine, na silu, raznim represijama, hatišerifima, uredbama, dekretima, naredbama, sudovima, policijom, vojskom, ratom, a nikad razumijevanjem i dijalogom.

Imamo mi ovdje u Krajini i onih sitnih, slabijih, sićušnog kova i karaktera, ulizica, s kojima nikad ne znaš “na koliko su sati”, ali neka ih, naši su, valja s njima deverati, polako ih naučiti.

Ali ovi sa strane, što jašu “na sarajevskim devama”, dolaze ovdje poput gluhih emisara, ne čuju dobronamjernost ovih ljudi, ne osjete gostoprimstvo, ne poštuju kodeks tradicije i običaja ovog naroda, budu dočekani, a naposljetku, i ispraćeni, kao dvorske lude političkih moćnika koji upravljaju s njima, da dobro ste pročitali, upravljaju s njima i zato nas mrze.

Mrze nas što s nama ne mogu upravljati. Ne mogu nam narediti. Ne mogu nam “sugerirati” koga da volimo, a koga ne. Sami to određujemo. Kod njih toga nema. Udaju ih i žene još dok su mali, navikavaju ih na takvu ljubav, ljubav od interesa, mogu biti sve što želite, kao lutke na koncu, mogu biti čak i novinari Federalne televizije.

Kažu da su Krajišnici u najmanju ruku čudni ljudi. Nama se ne čini tako, jer mi ovdje živimo svoji na svome, tradicionalnim načinom života, krajiškim, ponositim i dostojanstvenim, ne prodajemo se nikom pa ni Arapima, imamo svoj jezik, svoje običaje, poštujemo svoje komšije i čak ne dolazimo u Sarajevo da Vam se čudimo, iako kad malo bolje razmislim, doista ste čudni, a evo i očitog primjera.

Na proteklim Lokalnim izborima, na nivo u BiH biralo se :

 74 Općinska vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine, (preostali pet Općina pripadaju gradu Mostaru u kojem već 8 godina nema novih izbora),

 57 Skupština općina u Republici Srpskoj,

 131 Načelnika općina u Bosni i Hercegovini,

 4 Gradska vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine (Bihać, Tuzla, Zenica i Široki Brijeg),

 6 Skupština gradova u Republici Srpskoj (Prijedor, Bijeljina, Banja Luka, Doboj Zvornik i Trebinje),

 10 Gradonačelnika gradova u Bosni i Hercegovini i

 Skupštinu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Od 3.179.720 birača glasalo je 1.725.163 birača, ali sva „svjetla pozornice” federalnih novinara usmjerena su na 19.849 birača, koji su glasali na području PRVE izborne jedinice u Federaciji BiH, upravo u Velikoj Kladuši, koji su se “usudili” izabrati svog NAČELNIKA I SVOJE VIJEĆE.

Koga “briga” za Mostar, Stolac i Srebrenicu, kad je Babo pobijedio u Velikoj Kladuši. Koga briga za sve drugo u Bosni i Hercegovini kad, po ko zna koji put, opet u Kladuši izgubite već “dobivenu” bitku.

U pravu ste. Nas nije briga! VAŽNO JE DA JE BABO OPET POBJEDIO, i ne trebate biti razočarani, jer nije to do Vas, to je do mentaliteta – mentaliteta pobjednika kojeg Vi nemate!

Teško je imati mentalitet pobjednika, a nemati svojih junaka, narodnih ljudi.

Pa je tako, Mujo Hrnjica „kriv“ što se rodio na Udbini, a živio u Krajini, na Kladuškoj tananoj bijeloj kuli, koja je i tada prkosila svima. Istina, pokosio je kuršum Muju, Omera i Halila, ali, i nakon četiristo godina, mi znamo tko su bili, koliki je tko bio junak, a za kojeg, u ono vrijeme, na ovom prostoru nemate alternativu, onu junačku.

„Kriv“ je i Huska Miljković. Zamislite, drznuo se u Drugom svjetskom ratu braniti Veliku Kladušu i sve njene građane, bez obzira na vjeru i pripadnost bilo kom narodu, a usput je veličao svoju vjeru. Nekima je ne shvatljivo ali da, suživot je moguć.

Protezala se priča vjekovima, došla do Cazinske bune, kasnije Agrokomerca, a danas do Fikreta Abdića, moć veličine krajiških gora, koje ne možete prejahati, pa čak ni plitak potok prijeći.

I neka, kad već nemate ništa svoje, pišite o nama, jer ipak „što je Bosna i Hercegovina bez Velike Kladuše“?

                                                                                                                       Zastupnik u Skupštini USK i

                                                                                                      Delegat u Domu naroda Parlamenta F BIH