“Projekat poslovne i političke diskvalifikacije Fikreta Abdića “

“Projekat poslovne i političke diskvalifikacije Fikreta Abdića “ započeo je člankom u „Globusu“  davne 1993.godine u kojem se spektakularno navodi da Fikret Abdić šverca i trguje sa Srbima i da krši embargo Vijeća sigurnosti UN-a, kvalificirajući ga ratnim profiterom, iznoseći da je u Sarajevu proglašen izdajnikom.

U to vrijeme, Fikret Abdić je legalno izabrani član Predsjedništva BiH i prema izostanku reakcije od strane Bosansko-hercegovačkih vlasti, zaključujemo da su upravo oni bili izvor ovih dezinformacija i kreatori klevetanja kao sredstva za eliminaciju i diskvalifikaciju „nepodobnih“.

Predmetni članak postao je polazna matrica za većinu daljnjih novinskih izvještavanja što se zadržalo kao praksa i danas.

Međutim, malo ili gotovo nikako u javnosti nije poznato da je Fikret Abdić tužio „Globus“, odnosno „EUROPAPRESS HOLDING d.o.o.“  i da je 2010.godine Sud naložio toj kući da isplati štetu Fikretu Abdiću za nanošenje duševne boli i narušavanje ugleda.

Kad u obzir uzmemo da je od vremena nastanka klevete do vremena pravomoćne presude prošlo 17 godina, možemo samo pretpostavite koliko su te LAŽI utjecale, ne samo na Fikreta Abdića i njegovu obitelj, već na jedan Narod.

Bitno je podsjetiti na ovaj sudski predmet i na presudu i dosuđenu naknadu štete Fikret Abdić je platio odvjetnički tim koji je pred europskim sudom u Strasbourgu dobio Presudu kojom se nalaže Vladi Federacije BiH da obešteti dioničare za štete koje su pretrpili neimplementacijom Odluke Doma za ljudska prava.

Ovi činom dva dioničara koji su bili nositelji ove tužbe ostvarili svoja prava i dobili odštetu u visini od €3500, dok su ostali dioničari ostvarili pravo da pokrenu isti postupak i ostvare svoja prava na isti način.

Koliko su Babini „progonitelji“ povezani i koliko uporno rade na rastakanju i rasturanju svega što  liči na „bolje“ sutra govori i nedavno započeta aktivnost pojedinih „sumnjivih“ likova oko navodne borbe za prava dioničara, pozivajući se na stečena prava upravo onih ljudi koje su opljačkali.

Nakon ove presude postavlja se pitanje- „ako je tvrdnja da je Fikret Abdić trgovao sa Srbima neistinita, što je onda istina?“

Istina je da je Fikret Abdić u ratu sa UN-om uspostavio koridor preko SAO krajine koji je omogućio nesmetan prijevoz hrane i sirovina za prehrambenu industriju koja je opskrbljivala Zapadnu Bosnu u ratnom periodu gdje je u jednom trenutku cijena vreće brašna iznosila vrtoglavih 1000 njemačkih maraka.

Uspostavljanje koridora preko SAO krajine je bilo krucijalno za opskrbljivanje i spašavanje Bihaćkog okruga od gladi, uključujući i civilno stanovništvo i 5. Korpus Armije BiH čiji pripadnici, do dolaska Fikreta Abdića u Veliku Kladušu, nisu primili niti jednu plaću!

Zanimljivo je da čak niti jedan članak nije napisan o dogovoru Fikreta Abdića sa Francuskim bataljunom oko izgradnje sela na Starom Gradu i okolici za zbrinjavanje djece Sarajeva.

Plan je bio prebaciti ugroženu djecu i djecu bez roditelja u Veliku Kladušu zajedno sa 45 nastavnika kako bi tu normalno mogli nastaviti školovanje i obrazovanje.

Vidjevši kako dobro napreduje posao, francuski ministar zdravstva Bernard Koushner izlobirao je da francuska vlada odobri sredstva izgradnju još 150 stanova.

Problemi nastaju čim je koncem 1992. godine Koushner obavijestio Sarajevo o projektu.

Pa je tako projekat otvaranja dječjeg sela koji je trebao bit okončan početkom 1993. godine zamrznut, pa tako i danas u Vojniću u Republici Hrvatskoj stoji namještaj koji je bio namijenjen za dječje selo,  samo zato što je Alija Izetbegović bio protiv ove ideje.

Francuski bataljun je uspostavio i humanitarni koridor u suradnji s UNHCR-om, kojem je u tom vremenu nedostajalo kamiona za prijevoz humanitarne pomoć, pa je zato Agrokomerc odlučio donirati 12 šlepera (koji su ofarbani u bijelo i na koje su stavljena obilježja UN) koji su, uz osiguranje Francuskog bataljuna, 1992. godine prevezli 12,5 hiljada tona roba.

Bitno je napomenuti da je do 1995. godine Agrokomerc radio, a tek nakon rata postaje ratni plijen, pa je tako uz pomoć Francuza dovršena nabavka opreme za tvornicu lijekova, ali su se, nakon što je Izetbegović pokazao svoje nezadovoljstvo, i iz ovoga projekta povukli.

Zadnji dio opreme u vrijednosti od 2,5 milijuna dolara je uvezen (preko Agrokomerca Beč) i trebalo ju je samo montirati.  Uz to nabavljen je pročistač otpadnih voda i oprema za mesnu industriju.

Vrlo je zanimljivo da Agrokomerc jedini nije okrenuo leđa svome narodu u ta teška vremena, pa je možda zato i smetao Aliji Izetbegoviću koji je, evidentno, imao pik Fikreta Abdića otkad je isti uvjerljivo odnio pobjedu na prvim višestranačkim izborima sa milion i 45 tisuća glasova!

Žalosno je da još i danas, u 2020. godini široj javnosti nisu poznati ovi podaci, što samo dokazuje da još uvijek živimo u periodu u kojem vlasti kontroliraju mišljenje javnosti putem medija jer sam uvjeren da bi jedna ovakva vijest zasigurno bila interesantna široj javnosti koja ima pravo znati istinu.

-Arijan

NAPOMENA: ideju za današnje izlaganje sam crpio iz knjige: Fikret Abdić „Od idola do ratnog zločinca i natrag“

X