“Paradržavno djelovanje A.I.”

Po dolasku na vlast, sudeći po postupcima i dokazima koju su javnosti dostupni, lako možemo zaključiti da Alija Izetbegovic vidi stranku SDA kao sve, a državu BiH kao nužno zlo koje mora prihvatit jer zna da je nemoguće legalno vladati državom bez stranke.

On od samoga početka stvara paralelni sistem vlasti kojim nitko ne upravlja osim njega jer tako nikome ne mora polagati račune.

Ovo predstavlja veliki problem za državu BiH jer ovako djelovanje- kroz stranačku strukturu dozvoljava nezakonite radnje koje nije moguće provoditi, barem ne kroz državne organe.

Tako stranačko pokriće otvara mogućnost niza zloupotreba i privatizacije kojih smo i sami dan danas svjedoci.

Adil Zulfikarpašić u knjizi Okovana Bosna (Bošnjački institut, 1995) pobliže prikazuje ovaj problem kada opisuje proces formiranja vlasti između HDZ-a, SDS-A i SDA.

Zulfikarpašić piše…

„poslije izbora napravljena je muslimansko-srpsko-hrvatska koalicija nacionalnih stranaka između Izetbegovića, Karadžića i Kljujića. Osobno sam odobravao uspostavu te koalicije, vjerujući da je zasnovana na dobro razrađenom sporazumu. Nikako nisam uspio doznati na čemu su se oni složili, dok nisam upitao predsjednika SDA od kojih se točaka sastoji njihov sporazum, na čemu su se složili. On mi kaže: „Mi smo se za minuta složili da komunistima oduzmemo vlast, i da predsjednik Vlade bude iz HDZ-a, predsjednik Republike iz SDA, a predsjednik Skupštine iz SDS-a.“ Ni o čemu drugom , a kamoli o kakvom programu, oni se nisu sporazumjeli. Problem je nastao kada je koalicija trebala početi raditi. Jedan je bio za ravnopravnu Bosnu, drugi protiv suvereniteta Bosne. Tako je došlo toga da se u Parlamentu stvorila koalicija u koaliciji – Muslimani i Hrvati su glasovali uglavnom zajednički protiv Srba. Dakle, u samoj pojedinačnoj koaliciji stvorena je opozicija i dok smo mi koji smo stvarno i normalno bili u opoziciji, kao što je socijalistička stranka Nijaza Durakovića, kao što je moja liberalna stranka i tako dalje, mi smo bili za državu Bosnu, a opozicija Bosni bila je u Vladi i Predsjedništvu.“

Ovaj citat pokazuje kako Aliji nije bilo bitno kako će država BiH funkcionirati.

Podjelu vlasti doživljava kao podjelu plijena nakon koje se nitko nikome ne miješa u njegovu nadležnost, pa možemo zaključiti da je svatko u svome dijelu vlasti (zakonodavne, sudske i izvršne) mogao raditi što ga je volja.

Vrhunac takvog razmišljanja je daljnje Zulfikarpašićevo svjedočenje na stranici 106. kada Alija napominje da će potpisati sporazum po povratku iz SAD.  Na tu izjavu reagira Nikola Koljević i kaže da mu ne vjeruje i da neće potpisati sporazum.

Zulfikarpašić piše…

„Eto, vidiš, ti ideš u Ameriku, a ja koji sam u Predsjedništvu BiH zadužen za veze s inostranstvom o tome nemam pojma! O tome me nisi ni obavijestio. Ti vodiš svoju kćerku, ona je član delegacije, a ja, koji sam član Predsjedništva, nisam pozvan da pođem.“

 Adil Zulfikarpašić nastavlja i kaže…

„Izetbegović je tada izjavio nešto, za mene nevjerojatno: „Znaš, ja sam razumio da je Skupština u vašim rukama, Vlada u rukama Hrvata, a Predsjedništvo u rukama nas Muslimana. “Rekao sam poluglasno Izetbegoviću kako mislim da je on  predsjednik svih građana BiH- Bošnjaka, Srba i Hrvata…“

 Na ovaj, kao i niz drugih problema koje smo iznesli u prethodnim izlaganjima, doveli su BiH u situaciju u kojoj se nalazi u kojoj se ekonomska situacija pogoršava iz dana u dan, dok za kormilom još uvijek ista stranka, stranka koja ju je dovela do situaciju u kojoj se nalazi.

-Arijan

NAPOMENA: ideju za današnje izlaganje sam crpio iz knjige: Fikret Abdić „Od idola do ratnog zločinca i natrag“

X