Prijedlog zakona o radu!
„Stav je mala stvar koja čini veliku razliku.“
Zakon o radu je prvi zakon u ovom sazivu Doma naroda koji je izazvao veliku medijsku pažnju i uzburkao javnost, odnosno radnike zaposlene uglavnom u državnim institucijama, javnim ustanovama i javnim poduzećima.
Kao uvertira za sjednicu Doma naroda bila je medijska kampanja u kojoj je sve prštalo od „paušalnih“ ocjena kako je zakon diskriminirajući i kako ga ne treba podržati. Neviđen pritisak na one koji moraju donijeti odluku!
Sve je to poslužilo kao priprema za dolazak prosvjednika iz svih krajeva Federacije BiH koji su na sam dan sjednice trebali učvrstiti poslanike u uvjerenju da je „zakon štetan“.
Razapeti između razuma i političkog dodvoravanja, odnosno tražeći kompromis između opredjeljenja za EUROPSKI PUT i očuvanja simpatija prosvjednika, odabrali su napuštanje sjednice. Već viđen scenarij s očekivanim bježanjem od donošenja odluka tad, tako i u tom trenutku s priželjkivanjem nekog drugog saziva i po mogućnošću bez javnosti.
Polemike oko predloženog Zakona o radu pokazale su koliko smo daleko od stvarnosti, koliko nismo svjesni da svijet ide dalje ida smo mi samo dio tog svijeta kojem se moramo prilagoditi. Istina, biće bolno ali je neizbježno!
Tokom predizborne kampanje 2014. godine mogli smo čuti kako nam sve stranke najavljuju nova zapošljavanja, bolji standard života, brigu o mladima, o socijalno ugroženima i o poslovnom ambijentu koji će biti pozitivan i primamljiv za Investitore kako strane tako i domaće.
U načelu, sve stranke su prihvatile „ PUT Bosne i Hercegovine u Europu“ što znači prihvatanje REFORMI koje su nužne kako bi se jednog dana našli u EU zajednci.
Isto tako su u načelu prihvatile „reformsku agendu za Bosnu i Hercegovinu“ koja, između ostalog, podrazumjeva i usvajanje Zakona o radu.
Težiti da Bosna i Hercegovina ponovno postane jedinstven ekonomski prostor, znači biti spreman na promjene i biti odlučan u borbi za opći interes.
Zakon o radu kojeg je razmatrao Dom naroda, ma koliko se davale ocjene o njegovoj katastrofi po radnike, je reformski zakon. On uređuje odnose između poslodavca i radnika, između sindikalnih organizacija i zaposlenika i poslodavaca.
Poslodavci su na slobodnom tržištu koje ne poznaje RAD BEZ UČINKA i prava bez obaveza. Radnici žele sačuvati stanje kakvo jeste jer se boje svake promjene i ne mogu razmišljati o budućnosti onih koji nemaju radno mjesto. Njihov otpor prema slobodnom tržištu je očekivan jer to znači da više ništa nije sigurno, da njihov posao nije siguran i da će opstati i ostati samo oni koji mogu odgovoriti zahtjevima slobodnog tržišta. Za veliki broj naših sugrađana, koji su u potrazi za poslom napustili BiH, to nije ništa novo.
Moj mali doprinos predloženom zakonu su korekcije za koje držim da bi doprinjele poboljšanju zakona koji nas sviju,na ovaj ili onaj način, dotiče:
Članak 27, ( glava : radno-pravni status direktora ), stavak (4) koji glasi: Na direktora se ne primjenjuju odredbe Glave IV-VII i XI ovog zakona. Predlažem da se ovaj stavak BRIŠE.
OBRAZLOŽENJE: Ako se na direktora ne primjenjuju ove odredbe onda proizlazi da ŽENA direktor- nema prava na porodiljnu naknadu, porodiljni dopust, pravo na odmor i osustvo.
Članak 68, stavak (1) Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, radnik ima pravo na naknadu plaće, u skladu s posebnim zakonom. ———————– potrebno je naznačiti koji je to „poseban zakon“ i u kojem službenom glasniku je objavljen!
Članak 115. Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarjevaju u roku od 3 godine od dana nastanka obaveze———————————– staviti zarez i dodati riječi : osim potraživanja za koja je pokrenut sudski spor pred nadležnim sudom.
Članak 143. Stavak (1) Ako postoji interes Federacije, Federalni ministar može proširiti primjenu općeg i gransog kolektivnog ugovora i na druge poslodavce ————- dodati riječi —„ u javnom sektoru „—————-koji nisu članovi Udruženja poslodavaca – strane kolektivnog ugovora, za koje se ocjeni da postoji opravdani interes radi ostvarivanja ekonomske i socijalne politike u Federaciji u cilju obezbjeđenja jednakih uvjeta rada.
Članak 166. Stavak (1) Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima: u podstavku b) riječi „ da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom“ SE BRIŠU!
OBRAZLOŽENJE: poslodavac može povremeno imati potrebu za obavljanje poslova za koje ima sklopljene ugovore o radu ali vrijeme koliko će ti poslovi trajati neopravdava stalno upošljavanje radnika.
Elvira Abdić Jelenović
Velika Kladuša, 29.07.2015.