OTVORENO PISMO RATNO HUŠKAŠKIM PROFITERIMA
Počinjem ovo Otvoreno pismo samopuzdano bez imalo straha i sumnje, zbog generacije djece kojoj pripadam, naših roditelja, nani i djedova kojima ste upropastili naljepše periode naših života.
20 godina kasnije!
Četverogodišnje dijete sada je napunilo skoro trideset godina, postalo je kompletna ličnost, dovoljno zrela, da vama, duhovima prošlosti ostavi trag mastila koji će vas zastrašiti kao što ste vi zastrašivali nas.
Interesantno je to što vi ratni komandanti, profiteri i nakon toliko godina kasnije, koristeći beneficije i instrumenete koje vam je država obezbijedila za to, građanima našeg grada održavate časove historije o našem dvorištu i pokušavate u njega unijeti atmosferu u kojoj se ostatku Bosne i Hercegovine šalje poruka da kod nas opet nastaju podjele.
Ovo četverogodišnje dijete u meni, se zapravo pita, o kakvim podjelama vi govorite?
Mi u Velikoj Kladuši jedino podjelu koju poznajemo je na zaposlenost-nezaposlenost, rad-nerad, siromaštvo-bogatstvo i samo u tom pravcu razmišljamo. Razmišljamo u pravcu razvoja naše Općine, jer nas razvoj u ovom vremenu najviše zanima i samo nas on od vas, ratnih profitera i politike vaših podređenih može odvesti u suprotnom smjeru, smjeru napretka i razvoja.
Generacija, čije ste dječije snove poremetili, sada je stasala u zrele ljude i uz pomoć i podršku osobe sa najvećim brojem referenci u polju razvoja je prionila poslu i popravlja sve ono što ste upropastili i uništili.
Pošto toliko u medijskim nastupima, koristeći sredstva javnog emitiranja, pričate o podjelama u Velikoj Kladuši mi se jesmo podijelili ali na iskustvo i mladost i zajedno smo se popeli na brod kojeg svi vjetrovi i oluje neće maknuti sa njegovog pravca.
Samo u tom pravcu gledamo i njime se vodimo.
Vašim sugovornicima, vječito istim odabranim likovima sa naslovnica Velike Kladuše, rođenim Kladuščanima, doseljenicima, sitnim prodanim dušama i vođama interesnih grupacija koji su programirani jednako 20 godina neka bude jasno da će se od sada ključne stvari u Velikoj Kladuši rješavati bučno, jasno i glasno i neće se rješavati šapatom kako su oni to naučili.
Vi, doseljenici, vi kojima je Kladuša dala sve, vi koji ste prošle godine obećali da ćete otići iz nje, budite barem jednom u životu od riječi i odlazite!
Naša generacija neće iznjedriti prodavaoce vlastitog naroda kao što je vaša generacija uradila.
Svojoj djeci prenositi ćemo naša iskustva, baš kao nama naši roditelji, naši djedovi, s koljena na koljeno u tišini naših domova, domova kako ih vi volite nazivati „nepismenih Krajišnika“ i mislim da vam veća kazna od toga ne treba.
Danas, 20 godina poslije, sjećanje četverogodišnjaka kroz maglu na uplakanu majku i skriveno uplašenog oca te spoj mladosti i iskustva će sve vaše karte od kula porušiti.
Ukoliko vaše lice nije poznavalo crvenilo, mi ćemo se potruditi da ga u najboljim godinama osjetite, jer naš rad, samopouzdanje, znanje i umijeće će to omogućiti
Šta će na kraju ostati?
Grupa oronulih staraca, duhova prošlosti zarobljenih u lancima savjesti i slobodni četverogodišnjaci koji su vođeni uspjesima budućnosti!.
Ostaće i trag u svakom slovu jer sve napisano je bivalo o meni i više neće se gubiti u kovitlicima magle, kao da nije se desilo a bilo je.
Elma Đogić
Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta BiH
Velika Kladuša, 24.09.2017.godine