Napad je najbolja obrana!

Svakodnevno nam to potvrđuju bosansko-hercegovački političari, novinari i oni koji se sami svrstavaju u jednu od ovih kategorija.

Pokušava se skrenuti pažnja javnosti s problema u pravosuđu, s teškoća s kojima se susreće kompletno gospodarstvo BiH, s broja umrlih od koronavirusa, s problema upravljanja migranatskom krizom, s poraza na lokalnim izborima, s optužnica za ratni zločin istaknutim kadrovima vladajućih i slično.

Teško da možemo razaznati što je istina, a što lansirana laž jer bitka za prevlast u javnom životu BiH ne poznaje ograničenja, norme uljudnog ponašanja i moralne vrijednosti.
Zgražanje nad sveprisutnom ratno-hušačkom retorikom kojom su obasuli novoizabranog gradonačelnika Banja Luke ili izvlačenje iz konteksta izjavu Hrvatskog predsjednika o „sapunu i parfemu“, do proizvoljnih tumačenja nepostojećih izjava visokih dužnosnika svjetskih sila nestalo je u orkestriranom napadu na društvenim mrežama ispod objava instruiranih novinara, portala i TV kuća.

Odjednom, nitko ne primjećuje da je Ruski ministar vanjskih poslova „kriv“ jer nije sa sobom nosio zastavu BiH ili nije primjetio da je domaćini nisu istaknuli.
Gradonačelnik Banja Luke je „kriv“ jer su ga građani slobodnom voljom izabrali, pa je valjda normalno svakom isfrustriranom novinaru i potrošenom političaru komentirati sve i svašta i „kriviti“ ga za događaje prije njegovog rođenja ili dok je još bio u vrtiću.
Istaknuti dužnosnici iz Regije, nerjetko supotpisnici i svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma, su „krivi“ što ne izgovaraju fraze i teorije nametnute od strane onih koji nas desetljećima uljuljkuju u laži o nečem što nema smisla i što, zahvaljujući upravo njihovoj ograničenosti, nikad neće biti.

Građani Srebrenice su „krivi“ što ponovno za Načelnika biraju nebošnjaka, mi u Velikoj Kladuši smo „krivi“ što po njihovoj definiciji „nikako da dođemo pameti“, a mnogi su „krivi“ jer su negdje drugo rođeni kao Srbi, Hrvati, Muslimani, Bošnjaci i „krivi“ su jer nisu bili na prvoj liniji kad se branila i na novo krojila draga nam domovina Bosna i Hercegovina.

Političko i mentalno nasilje nad svim što znamo, razumijemo, spoznajemo, tumačimo, nasilje nad slobodom govora, misli, izbora postaje sastavni dio bosansko-hercegovačke stvarnosti i društveno prihvatljiv način življenja.

I, dok novinske stupce, dnevne i večernje TV priloge popunjavaju ista lica, isti političari s istrošenim frazama o navodnoj brizi za budućnost BiH, ljudi odlaze.

Čine to godinama ali ovaj put tiho s potisnutim gnušanjem i sramom zbog osjećaja pripadnosti društvu građenom po mjeri pojedinaca, njihovih rođaka i prijatelja.

Zatvoren krug u kojem dominira primitivizam do očaja, do granice ljudske izdržljivosti u kojem pamet i pametni ne znače ništa.

To sustavno urušuvanje svega što nas okružuje pod plaštom lažnog domoljublja i izgubljenih ideala prošlosti na kojima su počivale njihove ideologije, potrošene i izblijedjele kroz desetljeća prepuna sitnih, osobnih interesa i položaja rezultiralo je kolektivnom depresijom, konstantnom nostalgijom za nečim što nema imena, oblika i definicije.

Predsjednica Laburista BiH
Elvira Abdić Jelenović,mag.aedif.
Dana, 15.12.2020.

X