LICEMJERNI NASTUPI POJEDINIH KRAJIŠKIH POSLANIKA U PREDSTAVNIČKOM DOMU PARLAMENTA FBiH!
Nakon održane 8. i 9. vanredne sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 09.10.2015. godine na pojedinim portalima Unsko sanskog kantona već se pojavila vijest kako su se Krajišnici „borili“ za Unsko-sanski kanton kroz amandmane na rebalans Budžeta FBiH za 2015. godinu a da isti nisu prihvaćeni od strane Vlade niti Parlamenta FBiH.
Ono što je činjenica da se radi uglavnom o poslanicima koji pripadaju vladajućoj većini (SDA i A-SDA), koji su i prije same sjednice imali sjednice klubova svojih političkih partija i nemoguće da nisu znali da
njihovi amandmani neće proći.
Igra bez granica
Kroz diskusije tokom sjednice poslanici (SDA i A-SDA) su pokušali ukazati na nedavnu posjetu Visoke stranačke delegacije (SDA) Unsko-sanskom kantonu ali i na obećanja koja su pri tom dobili kako bi se navodno njihovi amandmani na rebalans Budžeta FBiH za 2015. godinu uvažili. Naravno, sve je ostalo na priči i običnoj igri riječi, žalopojkama.
U pauzama ali i prije same sjednice Krajiški poslanici (SDA i A-SDA) iako njihovi amandmani nisu bili usvojeni pohitali su prema Premijeru Novaliću, Predsjedavajućem Parlamenta FBiH i drugim visokim funkcionerima radi srdačnih razgovora i „ćaskanja“ kao da ništa nije ni bilo, niti će biti. Prema njihovim izrazima lica nisu pokazivali neku zabrinutost zato što amandmani nisu prošli, već suprotno, kao da je to dio „neke“ igre.
„Vlasti iz Sarajeva u Krajinu dolaze samo kada im trebaju glasovi ili vojnici u slučaju sukoba“
Bombastične rečenice koje nailaze na afirmativan pristup kod građana Unsko-sanskog kantona ponavljaju se skoro pa 20 godina. Svi se sigurno slažemo da je tako, ali neki poslanici zahvaljujući istim već su drugi ili treći mandat u Sarajevu. Sa istim tim vlastima, visokim stranačkim i državnim funkcionerima, isti ti naši poslanici ugodno se druže, ugovaraju poslove, rješavaju svoje privatne probleme a za medije i građane imaju nastupe za „pamćenje“.
Ko zna koji put potvrdili su da su samo hrabri na riječima u Krajini i za medije u Sarajevu, a pred visokom delegacijom i funkcionerima postaju ustrašeni, sramotno poslušni i očajni.
Zavičaj u srcu se nosi u oba smjera, od Krajine do Sarajeva i od Sarajeva do Krajine a ne do prve birtije van USK-a ili jednostavno “izgubi se negdje usput“.
POSLANICA U PREDSTAVNIČKOM DOMU
PARLAMENTA FBiH
Elma Đogić