Koliko smo sami krivi?!
Političke igre i kolutovi naprijed-nazad su jedino što naši rukovodioci rade tokom najgore epidemije koju ovo moderno doba pamti.
Istina da se i druge zemlje muče oko nabave vakcina te da virus nije pod kontrolom, ali njihovi rukovodioci gledaju kako da sa što manje štete izađu iz ovog haosa u koji je svijet zaronio.
Naši poglavari vode bitku prsa o prsa za poziciju usred nastalog haosa, a građani vakcine čekaju kao donaciju, sadaku i humanitarnu pomoć.
Postalo je to stvar NAVIKE, tako nam je od rata, naviklo se trošiti donacije i humanitarnu pomoć, a sada postalo čudno kad se nešto za dobrodit naroda mora i platiti.
To je već postala depresivna tema za svakoga, no činjenica je da dašćemo pod teretom krize iz koje očito teško vidi izlaz.
U ovim depresivnim vremenima, pored nemara vladajućih, baca se kost razdora nacionalizama i mržnje, mržnje unutar jednih, drugih, trećih i ostalih, što bi se reklo između nas samih.
Tu i tamo spomenu narod koji rijetko kada da je u OPISU NJIHOVOG POSLA, ma koliko tvdili da jeste.
I nije ovo sve traljavo samo zbog pandemije, ona je upravo razotkrila sav očaj u kojem živimo već treću dekadu.
To se znalo od prije, ali se narod držao kao da ga se ne tiče, no međutim, računi njihove bahatosti došli su nam na naplatu.
Postalo je jasno, sad više nego ikad, da se DRŽAVA koristi kao baza za vlastite potrebe.
Ako počnemo jedni drugim pružati ruku umjesto okretati leđa, naćiće se u neobranom grožđu, jer jedino što ih održava na vlasti je uvjerenje naroda oko nečega što su ONI rekli da je KLJUČ OPSTANKA.
Voljela bih biti optimistična, ali depresivna vremena će još potrajati, loše vijesti ćemo i dalje čitati i slušati, no važno je ostati pri zdravoj pameti.
Jedno je sigurno, ovo moderno doba, dugo ćemo pamtiti.
Zastupnica u Parlamentu F BiH
Elma Đogić
Velika Kladuša, 16.04.2021.