Elvira Abdić Jelenović: Savez općina i gradova F BiH, Kolegij načelnika općina USK-a i ambicije jednog gradonačelnika!
Polazeći od činjenice da na političkoj sceni BiH ima popriličan broj „samoljubivih“ političara i da zbog njihovih „frustriranih“ istupa u javnosti moramo spustiti ljestvicu uljudnog izražavanja, uz dužno poštovanje izborne volje građana, ipak dugujem ispriku onom dijelu čitatelja koji će se naći zbunjeni ili povrijeđeni ovim osvrtom.
Nije prošlo puno vremena od „jadnog“ pokušaja skretanja medijske pozornosti novoizabranih načelnika općina Unsko-sanskog kantona. Opijeni radošću što su „napokon“ ,bar na 4 godine riješili svoju egzistenciju ili pak prolongirali vrijeme odgovornosti za postupke koje su činili i čine, ostavljeni ili odmetnuti od matičnih političkih partija, u skorije ili ranije vrijeme, zaigrali su na kartu udruživanja i zajedničkih ciljeva koje, iole upućen čovjek jedva može razumjeti.
Drugi pokušaj, ako neopaženo zajedničko sjedenje u predvorju sale državnog Parlamenta možemo nazvati prvim, je sazivanje Kolegija načelnika općina USK-a upućen od strane gradonačelnika Bihaća. Kolegij nepostojećeg tijela i dnevni red s ukupno 9 točaka kao i ostatci „autonomije“ u životu i radu te osobe, je paravan za skrivene ambicije unutar rasprave pod razno, a pod nazivom: „Utvrđivanje liste za organe Saveza općina i gradova Federacije BiH!“
Sve ostalo, osim imenovanja predstavnika USK-a u Predsjedništvo Saveza općina i gradova u F BiH, je predmet javnih rasprava koje provode nadležna Ministarstva. To u prijevodu znači da su primjedbe i prijedloge na nacrte zakona mogli dostaviti na javnoj raspravi ili direktno iz Organa uprave uputiti predlagateljima kao što se to, uostalom oduvijek čini. Nije bilo potrebe za igre skrivača ili pak jeste?
Donekle je razumljivo da ljudi koji iza sebe nemaju podršku u općinskoj, kantonalnoj, federalnoj i državnoj vladi, a povrh svega se još i politički traže, pribjegavaju pozicijama koje im mogu priskrbiti bar medijsku pažnju.
Da, cilj i svrha je MEDIJSKA PAŽNJA.
Naša, bosansko-hercegovačka stvarnost su, upravo takvi ljudi. Ljudi s margine političkih utjecaja koji se uvijek zalažu za zakonitost, pravednost, principijelnost, zavezani za budžetske jasle s pozicije savjetnika, člana komisije ili direktora, gotovo uvijek spremni za borbu protiv korupcije i kriminala ( s budžetskim sredstvima ), u kojoj nikad nitko nema ime i prezime i ne završava s pravomoćnom presudom. Glasni u najavama, oštri u komentarima, nikad direktni ali dovoljno paušalni u ocjeni vlastitih poteza.
Za njih su u pravilu krivci oni od kojih su otišli zato što u danom trenutku nisu udovoljili njihovim ambicijama, a jedini rezultati koje imaju iza sebe su novinski članci koji su im služili za vlastitu promociju.
Ništa čudno, osim ako ne postane pravilo.
A, dobro je pričekati i rezultate nepostojećeg tijela, zvanog Kolegij načelnika, možda i saznamo u čemu su se ogledale dosadašnje dobre prakse.
Velika Kladuša, 08.02.2017.godine