ELMA ĐOGIĆ: „ZBOGOM BOSNO, ODOH U SARAJ’VO“
Unsko-sanski kanton, kanton broj 1 u Federaciji Bosne i Hercegovine, po zna koji put je „U SJENI“ i zapostavljen od važnih infrastrukturnih projekata (prije svega projekti modernizacije putnih pravaca i cestovnih mreža), koji će biti financirani od Svjetske banke kreditom u iznosu 65 miliona KM, za koji se zadužila Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u novembru mjesecu.
Uobičajna je praksa svih vladajućih koalicionih partnera (uvijek na čelu sa SDA strankom), koji se mijenjaju na vlasti iz mandatnog perioda u mandatni period, da Unsko-sanskom kantonu, MALO ILI NIMALO se dodjeljuju namjenska sredstava predviđena za razvoj i bolji suživot stanovništva koji tamo živi.
Sudeći po svim pokazateljima, ne postoji interes da pogranični dijelovi Federacije napreduju u bilo kojem pogledu.
Pođimo od Velike Kladuše koja je na granici sa Europskom unijom. U posljednjih 20 godina (pa tako ni od ovog kredita) nije implementiran niti jedan projekat od velike važnosti, ne zato što nema potrebe, već zbog toga što ne postoji interes vlasti za ulaganje u infrastrukturu, razvoj industrije, niti im je u interesu da putevi povezuju Veliku Kladušu sa ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Slično je i sa ostalim općinama Unsko-sanskog kantona, osim onih koje se izjašnjavaju kao bošnjačke (Cazin i Bihać), kojima su, kao znak zahvalnosti podrške bošnjačkoj politici koju zagovara SDA i slični, dodjeljene „mrvice“.
Konstatacije radi, Unsko-sanski kanton je površinom tri puta veći od Kantona Sarajevo, koji je u prošlosti imao daleko učinkovitije pokazatelje razvoja, nego ih ima danas. Nažalost, kad su u pitanju modernizacija putnih pravaca, raspodjela javnih prihoda, razvoj namjenske industrije, revitalizacija preduzeća, poticaji u oblasti pojoprivredne proizvodnje, zapošljavanja, briga o socijalno osjetljivom stanovništvu i mnogim drugima, Unsko-sanski kanton posljednji je na ljestvici prioriteta aktualne bosansko-hercegovačke vlasti.
S druge strane, o Kantonu Sarajevo bošnjačka politika, uglavnom vodi brigu. U Sarajevu se gradi, razvija, obrće novac, ulaže u investicije, provode višemilionski projekti, primjetna je brža dinamika života, osiguran je veći stepen ljudskih prava, dok je u ostalim gradovima širom Bosne i Hercegovine sve stalo, kao da su zaboravljeni u nekom davnom vremenu i zarobljeni u začaranom prostoru.
Navedeni pokazatelji dovode nas do opravdane sumnje da je u Bosni i Hercegovini sve centralizovano, te da se „snaga“ države nalazi u centru.
Kako bošnjačka politika sprovodi moderni centralizam?
Bošnjačku politiku provode sve one stranke, čiji članovi glasno ističu da se prvenstveno „bore za Bošnjačke interese“.
Međutim, svjedoci smo da njihovim dosadašnjim „angažmanom“ bošnjački narod je nezadovoljan, posebno onaj koji ne živi u Sarajevu. Činjenica je da bočnjačka SDA i slični nisu „zagrizli“ u istoj mjeri za svaki dio BiH. U suštini, bazirali su se na dominantno bošnjački teritorij, dok za ostala područja izostalo je zanimanje, osim na predizbornim skupovima/„izrežiranim defileima“ kada im obećavaju nesebičnu pomoć od centrale, Sarajeva.
Trenutna politika ne radi u smjeru jačanja razvojnih proces unutar cjelovite BiH, već se ograničava na ona područja gdje može dobiti značajnu podršku i time osigurati fotelje i privilegije za sebe i svoje porodice, kao i za stranačke elite.
Smijali smo se izreci: „zbogom Bosno odoh u Saraj’vo“, ali to izgleda postaje naša stvarnost.
S druge strane, građani Velike Kladuše uvijek su bili opredjeljeni za učestvovanje i pomoć u financiranju svih bitnih projekata, koji su imali za cilj unapređenje života i same države Bosne i Hercegovine. I to je glavni razlog zbog čega ćute bošnjačke političke elite.
Velika Kladuša se tako odnosila prema Sarajevu, a svi smo svjedoci kako se Sarajevo danas odnosi prema Velikoj Kladuši.
Možete nas voljeti ili ne, ali MI zaslužujemo ONO ŠTO NAS PRIPADA, a to je PRAVO da se razvijamo i gradimo bolji suživot u našoj lokalnoj zajednici!
Zastupnica u Predstavničkom domu
Parlamenta Federacije BIH