Režimska politika Alije Izetbegovića uništila je Zapadnu Bosnu- NIKAD OBJAVLJENI DOKUMENT!

Eliminacijom uglednih muslimana, Adila Zulfikarpašića u Istočnoj Bosni i Ismeta Hadžiosmanovića u Hercegovini, ostao je samo Fikret Abdić u Zapadnoj Bosni.

Početkom rata, Zapadna Bosna je bila područje na kojem Alija Izetbegović nije imao nikakvog izgleda da postane lider, što je bio ogroman udarac za njegov ego, pa zato poseže za nedemokratskim i režimskim principom preuzimanja vlasti koji nije bio prisutan ni u politici Komunističke partije Jugoslavije koju je dotični često osuđivao i nazivao režimskom.

Pa, tako dolazimo do događaja u maju 1992. godine kada protuustavno uspostavlja vlast u Zapadnoj Bosni konstituiranjem Skupštine okruga Bihać i Vlade okruga Bihać.

Ovome svjedoči pisana informacija u kojoj Kabinet Fikreta Abdića obavještava Predsjedništvo o ovom nelegalnom i nelegitimnom činu koji naveliko urušava razvoj demokratske i pravne države na ovim prostorima.

Ne moram ni spominjati da po pitanju ovog dopisa, kao i svih ostalih koje je priložio Fikret Abdić, nikad nije otvorena niti jedna rasprava u Predsjedništvu niti se je Alija Izetbegović ikada osvrnu na njih, što je svakako zabrinjavajuće ako uzmemo u obzir samu težinu problema o kojima govore.

Naime, nakon proglašenja ratnog stanja u BiH na području bihaćke regije inicirana je i konstuisana Skupština Okruga i Vlada Okruga.

Zakonsko uporište je uzeto  iz Uredbe sa zakonskom snagom Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine iz 1990. godine u kojoj nije postojalo zakonsko uporište za ovaj čin.

Ovome svjedoči i činjenica da Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine nije prihvatilo zahtjeve drugih regija za konstituiranje sličnih ogranaka.

Ovaj protuzakoniti čin nije bi ni predmet rasprave na Predsjedništvu Republike Bosne  i Hercegovine, što je nepojmljivo ako u obzir uzmemo činjenicu da je ovim činom prekršeno 11 zakona, a na što se upozorava u navedenoj pisanoj informaciji kabineta Fikreta Abdića.

Kao osnovni razlog pravdanja svog nelegalnog i nelegitimnog postojanja funkcioneri tako zvanog Okruga Bihać obrazlažu rezultatima oružane borbe, zaboravljajući pritom potpunu logističku potporu oružanoj borbi na ovim prostorima na osnovu koje nisu pokrenuli niti jednu ideju dugoročnog rješavanja logistike, a da ne govorim o njihovoj razradi i realizaciji.

Uz malo razmišljanja možemo lako zaključiti da se ovdje radilo o privatnoj vezi, prisilnog uspostavljanja vlasti u kojoj je svoje prste imao veliki, samoproglašeni muslimanski vođa- Alija Izetbegović.

Republika imenuje Irfana Ljubijankića, Irfana Saračevića i Jusufa Zjakića za provođenje aktivnosti za konstituiranje Skupštine ogranka.

Zadatak navedenog trojca bio je konstituirati Skupštinu nakon čega istima prestaje mandat.

Koliko je ovaj već nedemokratski čin, konstituiranja Skupštine ogranka bio demokratičan, svjedoči i činjenica da  postoji dokaz o samo jednom sastajanju povjerenstva u 4 mjeseca, a sve aktivnosti vodio je jedan član povjerenstva- Irfan Ljubijankić.

Još 02.09.1992. Irfan Ljubijankić postao je nominalni Predsjednik Skupštine Okruga, a Mirsad Veladžić predsjednik Vlade bez ministara i Vlade Okruga, što je bilo, malo je reći, nelegalno i nelegitimno!

Dok se je formirala Skupština Okruga, Uredba zakona je promijenjena po kojoj je ovaj čin preko noći postao zakonit, pa su tako u decembru 1992. održani izbori za Predsjednika Skupštine Okruga Bihać na kojima Ejub Topić uvjerljivo pobjeđuje Irfana Ljubijankića.

Od samog početka Alija ne podržava Topića, pa se i njega ubrzo rješiva i na njegovo mjesto postavlja njegova protukandidata Irfana Ljubijankića kojem je mjesto unaprijed određeno.

Ovdje vrlo lako možemo zaključiti da demokracija ne igra apsolutno nikakvu ulogu u formiranju vlasti koja je odredila sudbinu cijele regije i da je moralo biti onako kako je to Alija odredio.

Svaki čitatelj koji voli kritički razmišljati bi se upitao- „zašto ovaj čin nije osuđen kao osnivanje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna?“

Odgovor vjerojatno leži u tome da Alija Izetbegović, APZB nije imao u planu, za razliku od formiranja Orkužne skupštine i vlade, pa je zato i silom odgovorio na njezino osnivanje o čemu ću govoriti u narednim izlaganjima.

Danas ste svjedočili samo jednom, u nizu dopisa u kojima je Fikret Abdić- BABO upozoravao Predsjedništvo na pogrešne postupke i radnje koje su se kasnije pokazale fatalnima.

-Arijan

NAPOMENA: ideju za današnje izlaganje sam crpio iz knjige: Fikret Abdić „Od idola do ratnog zločinca i natrag“

X