SVI KOJI MISLE I ŽELE DRUGAČIJE MORAJU OTIĆI
Pored ekonomske krize izazvane sveopćom unutarnjom pljačkom nacionalnog bogatstva, radničke imovine, kuća, vila, stanova, imanja, kriza svijesti i morala je, nadamo se, dosegla zenit.
Ratno-huškačka mafija, ratni profiteri, šverceri i političari koje su iznjedrili, u nastojanju da sakriju izvore svog bogatstva, otimaju, izmišljaju, podvaljuju, ucjenjuju, podmićuju i bezgranično koriste funkciju, položaj, javne servise i budžetski novac za blaćenje pojedinaca kao jedinih krivaca za sve ružno što se bilo kom dogodilo u BiH.
Predugo je trajala utjeha „samo da nema rata“. Lopovi su dobili vlast, kreirali politike, zakone, uvodili pravila. Samo se naivni čude neprovedbi presuda Ustavnog suda, samo naivni koji ne žele vidjeti da je Bosna i Hercegovina dno – muljevito dno.
Slobodno-misleći građani BiH s nevjericom promatraju tu gomilu primitivizma obučenu u loše krojena odjela, bez stila, bez manira, uz nezaobilaznu pratnju kolone službenih vozila, sami sa sobom u ulozi glavnih igrača i gledatelja raduju se vlastitom aplauzu sebi i onom „ničem“ što predstavljaju. Zasigurno su jedini živući cirkus na političkoj svjetskoj sceni.
Produkt konstantne torture, zastrašivanja i psihičkog zlostavljanja masa je kolektivna depresija koja je ovladala našim društvom i prijeti nestankom snaga koje bi imale volje i znanja mijenjati stanje.
Danas je svima jasno kakvu Državu su htjeli nacionalni lideri, što su sve u ime laži uradili oni i svi oni funkcioneri koje su instalirali u Institucije države.
Teško je među grijesima koje su počinili izdvojiti najveći. Možda onaj u kojem su smještajući svoje kadrove kao jedini kriterij imali odanost i porodičnu pripadnost, pa su nam u osnovno, srednje i visoko obrazovanje došli neuki, polupismeni, primitivni, ne rijetko ograničeni ljudi.
Prešutno su roditelji dozvolili da im ti i takvi poučavaju djecu i pod onom stalno-prisutnom „pusti“ doveli nas do stanja iz kojeg je izlazak ravan dizanju Revolucije.
Međunarodna zajednica se trudi pronaći lidere po svojoj mjeri kako bi ih ponudila građanima BiH na izborima, ne mareći previše za njihov karakter, ponašanje, autoritet. Važno je da nam se smiješi retuširano lice s plakata, s raznih Konferencija, po mogućnost s diplomom nekih od političkih Akademija osnovanih, upravo, u te svrhe.
Nakon svakih izbora nastane gorčina. Pored silnog novca utrošenog u građanski aktivizam i mobilizaciju biračkog tijela, rezultati su poražavajući. Brošurama, jednostavno, nedostaje ČOVJEK – onaj netko ili oni neki koji bi teoriju proveli u praksi.
Teoretski, danas smo dotakli sve krajnosti nad kojima se moderan Svijet zgraža. Dotakli smo ih, u neke duboko zaronili ali izostala je reakcija.
Dok traje negacija svega što nam se događa polako ali sigurno bosansko-hercegovački ČOVJEK ostaje bez jezika, kulture, običaja, nacionalnosti, dostojanstva, života i povremeno se uključi u stvarnost koja po kolonama ljudi koji odlaze nalikuje na rat.
Ne, nije slučajno!!!
Da bi oni s gomilom primitivizma obučeni u loše krojena odjela, bez stila, bez manira, uz nezaobilaznu pratnju kolone službenih vozila, sami sa sobom u ulozi glavnih igrača i gledatelja VLADALI, svi koji misle i žele drugačije MORAJU OTIĆI
Predsjednica Laburista BiH
Elvira Abdić Jelenović
Velika Kladuša, 22.10.2017. godine