Program rada Agencje za privatizaciju u Federaciji BiH sa planom privatizacije za 2014.godinu

Vlada Federacije BiH je na 94.sjednici, održanoj 09.01.2014.godine donijela Odluku o davanju suglasnosti na Program rada Agencije za privatizaciju u F BiH s Planom privatizacije za 2014.godine Sl.novine F BiH, 26.03.2014.) za slijedeca poduzeća:

 

 

 

 

  1. Remontni zavod d.d. Travnik,
  2. Hidrogradnja d.d. Sarajevo,
  3. Fabrika duhana Mostar d.d. Mostar,
  4. Šipad Export-Import d.d. Sarajevo,
  5. Željezara“ Zenica“ d.o.o. Zenica,
  6. Agrokomerc d.d. Velika Kladuša,
  7. KTK Visoko d.d. Visoko,
  8. Borac d.d. Travnik,
  9. UNIS Pretis d.o.o. Vogošća,
  10. Energepotrol d.d. Sarajevo.

Posljednje Izvješće o radu Agencije za privatizaciju u Domu naroda razmatrali smo 2008.godine. Ne znam iz kojih razloga to više nije dolazilo na dnevni red iako smo materijale dobivali poštom.

Nakon posljednjih općh izbora i „države za čovjeka“ NISMO razmatrali niti jedno Izvješće o radu kao ni Program rada ove Agencije uz napomenu da ni materijale nismo dobivali.

U Programu Agencije za privatizaciju za 2014.godinu stoji:

Citiram: „Razlozi za evidentan zastoj procesa su brojni i multidisciplinarni (uticaj globalne krize, pogoršanje ekonomsko-financijskog stanja i tržišne pozicije neprivatiziranih poduzeća i u skladu s tim slaba privatizacijska ponuda, nezainteresiranost stranih ulagača, sporost u donošenju odluka o načinu i metodu privatizacije od strane Vlade F BiH.)”

Tokom svog političkog rada nastojala sam ovu problematiku vezati uz konkretan primjer nekad uspješnog, a danas opljačkanog poduzeća iz mog okruženja – Agrokomerca d.d. Velika Kladuša, iz nekoliko razloga. Jedan od njih je što sam smatrala da svaki poslanik u svom okruženju ima neko od poduzeća koja su uništena u ovom privatizacijskom vihoru i da bi se možda našli uvrijeđeni ako bih se više od njih zanimala za sudbinu tih poduzeća.Nastojala sam u tom imati mjeru iako mi nitko nije mogao zabraniti da čitam, zapažam, pitam, zaključujem……

U obrazloženju razloga zastoja procesa privatizacije koje je navela Agencija u svom Programu nedostaje niz činjenica. Nabrojat ću nekoliko:

  • Vlada Federacije BiH imenuje upravljačku strukturu u Agrokomercu po „isključivo“ političkom ključu,
  • Nekoliko 10.000m2 pogona Agrokomerca je OPLJAČKANO, SASJEČENO I PRODANO U STARO ŽELJEZO,
  • Žiro-računi Agrokomerca su već desetljeće BLOKIRANI,
  • Naknade odabranima se vrše preko BLAGAJNE poduzeća, a izvješće blagajne se ne pravda nikom.
  • Dioničari Agrokomerca su PREVARENI, ISTJERANI, OPLJAČKANI, OBESPRAVLJENI od strane Vlade Federacije kao samozvanog titulara vlasništva u AC,
  • Sva imoviina Agrokomerca je pod HIPOTEKOM!!!!! A Vlada Federacije nije 100 % vlasnik Agrokomerca,
  • Zaposlenici Agrokomerca ( oko 100-tinjak) ne rade ali se uredno vode da rade i obveze za poreze, doprinose i plaće se knjiže,
  • Politički podobnici – sretnici već se više od 10 godina vode da su u radnom odnosu, a većina ih već dugi niz godina radi izvan BiH. Zašto sretnici? Jer će svoja „fiktivna“ potraživanja pretvoriti u dionice, a da nisu „ni orali, ni kopali“,

Za onog tko je manje upućen ne zvuči nimalo sumnjivo da je Vlada Federacije BiH otela Agrokomerc od dioničara, da je Dom za ljudska prava naložio da se dioničarima omogući učešće u upravljanju poduzećem srazmjerno upisanom kapitalu od 53%, da je Vlada Federacije to opstruirala, lažirala nalaz revizorske kuće, falsificirala knjigu dioničara i na koncu upisala Agrokomerc u registar emitenata.

Trebalo im je 10 godina da izmjene Zakona koliko su morali, donesu Odluka koliko su htjeli i sve to samo da ljudi koji su stvorili tu firmu ne bi radili.

Agencija za privatizaciju = Agenciija za prodaju nekretnina

U Zakonnu o privatizacij poduzeća stoji da se pooduzeća mogu prodavati putem tendera ili u postupku „male privatizacije“. Nekako se sve vrtilo oko prodaje putem „male privatizacije“ jer za „tender“ trebaju čisti papiri, treba elaborat, studija i treba se znati što hoćete.

„Mala privatizacija“ je prodaja atraktivnih nekretnina. Prvo su „političari“ pokupovali sve u naletu kupovine sa certifikatima, otkupljujući certifikate od nezaposlenih, gladnih, izbjeglih i neupućenih građana. Na takav način pojedinci su kupovali i dionice poduzeća, pa i u vremenu kada BiH nije ni imala tržište dionica.

Osim toga, da su sva naša poduzeća privatizirana gdje bi politički „jadnici“-„moćnici“ zapošljavali svoje kadrove. Ipak su svi ti njihovi kadrovi morali završavati fakultete, morali odraditi pripravnički, morali steći uvjete da konkuriraju na javne pozive za državne službenike jer SIGURNO JE SIGURNO!

Naša poduzeća su poslužila kao poligon za proizvodnju kadrova ili kao predah stanica za one koji su loše prošli na izborima, pa su ako ništa morali bar imati naknadu za člansvo u Nadzornom ili Upravnom odboru. Kako onda tako i danas.

Za ovo godina pokazali su da im je cilj OSIROMAŠITI, OBEZVRIJEDITI i onda omugućiti PRIJATELJIMA da kupe atraktivne i vrijedne nekretnine. Na takav način je OTUĐENA imovina Agrokomerca u Sarajevu – na Baš Čaršiji-Tržni centar u kojem je Hodžić ćevapdžinica, nekoliko samoposluga i stanova…. Suvišno je dodati kako se sve to trebalo i moralo falsificirati u zemljišnim knjigama jer Agrokomerc je vlasništvo DIONIČARA. To je samo jedan primjer i potvrda da smo u pravu kada kažemo „mala privatizacija“ = „velika pljačka“.

Pasivni podbilans poduzeća – plijen koji su političari diijelili i koji još uvijek dijele

Pasivni podbilans poduzeća čine imovina, prava i potraživanja koja BiH poduzeća imaju izvan BiH. To su prava, potraživanja i imovina koju su zaradili, stekli, stvorili RADNICI tih poduzeća dok smo bili jedna Država. Kriminalci, domaći i vanjski, opljačkali su radničku klasu i za kapital u pasivnom podbilansu. Prvo su to uradili Odlukom da ista ne ulazi u bilans poduzeća, a potom privatnim mešetarenjem, direktnim pogodbama, ustupcima i sve to samo radi svog privatnog interesa.

Naravno, u naletu te paljče potpuno su zanemarili radnike koji su bili zaposlenici matičnih poduzeća, a radili su u predstavništvima, poslovnicama ili sestrinskim firmama u državama bivše SFRJ ali i u nekim EU zemljama. Danas su ti radnici jedini koji nisu ostvarili pravo na certifikate niti u jednoj državi, jedini koji nisu otkupili stan, koji nisu ostvarili prava iz radnog odnosa u godinama rata. To je samo još jedna u nizu diskriminacija koju je BiH učinila svojim građanima.

Agrokomerc d.d. poduzeće od značaja za Federaciju BiH = Velika Kladuša u vlasništvu Federacije

Agrokomerc d.d. Velika Kladuša je poduzeće nastalo iz zemljoradničke zadruge od 26 zaposlenih. Prerastao je u prehrambeni kombinat sa 13.600 radnika s najrazvijenijom kooperacijom na ovom dijelu Europe koja je uvjetovala razvoj sela.

U Velikoj Kladuši svako selo je imalo bar jedan proizvodni pogon ili peradarsku farmu od 6, 12 ili 24 peradarnika. To je značilo da je svako selo imalo vodovod, telefonsku i elektroinstalaciju, putnu infrastrukturu.

Proglasiti Agrokomerc d.d. Velika Kladuša poduzećem od značaja za Federaciju BiH je uzimanje izgrađenog proizvodnog prostora i ogromnih poljoprivrednih površina u vlasništvo. To je NACIONALIZACIJA jedne općine i KAZNA jednog naroda koji je samo želio da radi i živi od plodova svog rada.

Imenovanje direktora Agrokomerca, odnosno kadrovska rješenja Vlade Federacije su UVREDA za građane Velike Kladuše, a način postupanja s minulim radom nekoliko destina hiljada ljudi je sramota za Bosnu i Hercegovinu.

IZASLANIK:
Elvira Abdić Jelenović

Velika Kladuša, 03.04.2014.god.

X