Hamdija Pozderac – „otac muslimanske nacije“
Laburistička stranka BiH je 06. aprila 2018. godine u Sarajevu, obilježila 30. godišnjicu od smrti Hamdije Pozderca.
Uz članove porodice i prijatelje, oko 300 članova i simpatizera Laburističke stranke prisjetili su se uloge i djela Hamdije, koji su utkali temelje za stvaranjem današnje države.
Hamdija Pozderac, jedan je od najvažnijih bosanskohercegovačkih političara, sa prostora današnje Bosne i Hercegovine, koji se cijelom svojom političkom karijerom borio da se Muslimani, sa autohtone nacionalne manjine, dovedu na nivo samostalnog i ravnopravnog naroda u bivšoj državi Jugoslaviji.
Rođen je 15. januara 1924. godine u Cazinu. Kao srednjoškolac uključio se u rad Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je tada bila ilegalna. 1941. godine uključuje se u narodnooslobodilački rat, gdje je obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti.
Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. i nagrade ZAVNOBIH-a, odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i Ordenom junaka socijalističkog rada.
Po završetku rata obavljao je niz partijskih i državnih dužnosti, a 1956. godine postaje član Centralnog komiteta saveza komunista BIH.
Završio je Visoku partijsku školu u Moskvi i Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine.
Izdao je niz publicističkih i naučnih djela, a od 1961. godine je predavao opću sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971. do 1974. bio je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Bio je član Izvršnog komiteta CK SKBiH i sekretar Sekretarijata, a dugo vremena je bio član Predsjedništva CK SKJ i predsjednik CK SKBiH.
Hamdija je bio čovjek od Titova povjerenja, a njegov najveći politički uspjeh je priznavanje Muslimanima statusa naroda unutar SFRJ, Ustavom iz 1974. godine. Zbog te činjenice Hamdija Pozderac prozvan je „ocem muslimanske nacije“.
Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva, bio je prisiljen da da ostavku i da se povuče iz političkog života.
Njegovo uklanjanje sa političke scene Jugoslavije, kao najjačeg političara iz BiH za vrijeme komunizma, se može jedino dovesti u vezu sa njegovim inzistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine, koji su dali Muslimanima status naroda u SFRJ.
Hamdija je umro, prije tačno trideset godina, 6. aprila 1988. godine u Sarajevu i to pod, i danas još nerazriješenim okolnostima.
PR LABURISTI BIH