Fikret Abdić je bio protiv podjele BiH – da bi potom bio proglašen izdajnikom, a na kraju i ratnim zločincem

Fikret Abdić, osnivač Agrokomerca, najpopularniji političar u Bosni i Hercegovini na prvim višestranačkim izborima, bio je protiv podjele Bosne i Hercegovine. To potvrđuju zvanični dokumenti, međunarodni pregovarači i članovi tadašnjeg Predsjedništva RBiH. Ipak, nakon što je glasao protiv Owen-Stoltenbergovog plana u Ženevi 1993. godine, Abdić i stanovništvo Krajine postaju mete vlastite vojske – 5. korpusa Armije BiH. Medijski linč i vojna agresija kulminirali su njegovim proglašenjem izdajnikom, a potom i ratnim zločincem – ali ne pred međunarodnim sudovima, već u montiranom procesu pred hrvatskim pravosuđem.

Bosna i Hercegovina 1993. godine nalazila se pred historijskim slomom: pod međunarodnim pritiskom, podijeljena između ratnih frontova, i razapeta između ambicija bolesnih političara. U tom kontekstu pojavio se Owen-Stoltenbergov plan – pokušaj da se BiH pretvori u federaciju tri etničke republike. Taj plan je prijetio potpunom raspadu države.

Dok su mnogi politički akteri kalkulirali, a neki otvoreno pristajali na podjelu, Fikret Abdić, član Predsjedništva RBiH, odbio je plan i stao u odbranu jedinstvene Bosne i Hercegovine.

Ipak, samo nekoliko sedmica kasnije – biva smijenjen, označen izdajnikom, a godinama poslije i osuđen kao “ratni zločinac” u procesu koji nije priznalo nijedno međunarodno pravno tijelo.

Zvanična dokumentacija i svjedoci: Abdić je odbio plan za podjelu BiH

U ljeto 1993. godine, na mirovnim pregovorima u Ženevi, međunarodni posrednik David Owen je članovima Predsjedništva BiH predao prijedlog da se BiH podijeli na tri etničke republike – po modelu koji su, prema njegovim riječima, „dizajnirali Tuđman i Milošević“. Prvi koji se usprotivio bio je Miro Lazović, ali kako svjedoči u intervjuu za medije, podršku za odbijanje plana dobio je upravo od Fikreta Abdića:

“Otišao sam do Fikreta Abdića i pitao ga, ako sad Fićo odemo, za šta ćeš ti biti? Rekao mi je: ‘Miro, ovaj put moram biti s vama Srbima. I Fikret je bio četvrti glas protiv podjele BiH.’” – Miro Lazović.

Iako ova rečenica zvuči ironično ili provokativno, njen konkretan politički efekat je da je Abdić postao ključni četvrti glas protiv plana – u društvu Lazovića, Pejanovića i Ljujićeve. Prema Lazoviću, protiv plana su bili:

  • Miro Lazović (SDP),
  • Mirko Pejanović (SRSJ),
  • Tatjana Ljujić (SDS, probosanska struja),
  • Fikret Abdić (SDA, tadašnji član Predsjedništva RBiH).

Time je spriječena legalizacija podjele BiH i spašena međunarodna pozicija RBiH.

Nakon što je odbio podjelu BiH – Fikret Abdić postaje “unutrašnji neprijatelj”

Samo nekoliko sedmica nakon odbijanja plana, počinju političke pripreme da se Abdić eliminiše iz javnog života:

  • Medijski linč u tadašnjim sarajevskim novinama prikazuje ga kao „Miloševićevog čovjeka“ pa “Tuđmanovog čovjeka”,
  • Aktivisti SDA pokreću smjenu Abdića iz Predsjedništva RBiH,
  • U krnjem zasjedanju Skupštine BiH 29. 9. 1993. godine – bez kvoruma, Fikret Abdić biva smijenjen, ali se tada ni jednom riječju ne spominje državni udar ili izdaja.

U knjizi Od idola do ratnog zločinca i natrag, Fikret Abdić dokumentuje kako je odmah nakon povratka iz Ženeve započeo medijski i institucionalni progon, te da je već tada bilo jasno da se „priprema linč“.

Miro Lazović – između istine i institucionalne šutnje

Ironično, nekoliko sedmica nakon što je Abdić odbio plan za podjelu države, upravo na sjednici kojom je predsjedavao Miro Lazović, izvršena je njegova nelegalna smjena iz Predsjedništva BiH. Smjena je provedena:

  • bez kvoruma,
  • bez optužnice,
  • bez spominjanja bilo kakvog pokušaja državnog udara,
  • bez rasprave – samo političkom voljom SDA.

“U obrazloženju zahtjeva za moju smjenu… nema ni riječi o pokušaju državnog udara. Naknadna pamet i proizvođenje neprijatelja uža je specijalnost rukovodstva SDA i Alije Izetbegovića…” (Fikret Abdic Babo – Knjiga, Od idola do ratnog zločinca i natrag)

Miro Lazović danas otvoreno priznaje da je Abdić glasao protiv podjele BiH, ali nikada nije objasnio zašto je dopustio smjenu čovjeka koji je upravo spasio državu od disolucije. Njegovo priznanje istine dolazi tek nakon 30 godina – bez preuzimanja odgovornosti.

Armija BiH pokreće ofanzivu na građane koji nisu podržavali SDA

Od jeseni 1993. do ljeta 1995. godine, 5. korpus Armije BiH pod komandom Atifa Dudakovića pokreće više ofanziva na prostor Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, koja je pod Abdićevim vodstvom nastavila funkcionisati unutar teritorijalnog integriteta BiH – ali bez političke podređenosti Sarajevu.

Kako piše u knjizi:

“Zbog toga što sam odbio sprovoditi stranačku liniju SDA i podaničku poslušnost Aliji Izetbegoviću, bio sam prvo smijenjen, pa napadnut, pa osuđen.”

U tom periodu, hiljade civila su ubijene, protjerane ili zatvarane. Brojne žrtve pale su upravo u sukobima koje je pokrenuo 5. korpus — protiv sopstvenih sugrađana. Zbog toga i danas kao zmija noge kriju odgovor na pitanje: „Ko je dao naredbu za ofanzivu na građane koji nisu podržavali SDA i gdje je pismeni otpravak iste?“

Politička presuda u Karlovcu – bez Haške potvrde

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) odbio je da procesuira Fikreta Abdića, iako mu je 1996. godine dostavljen kompletan dosje sa preko 3.000 stranica. U rješenju se navodi da nema osnove za postupak pred međunarodnim sudom.

Uprkos tome, vlasti Republike Hrvatske – uz politički pritisak iz Sarajeva – podižu optužnicu, i u pravno upitnom procesu pred sudom u Karlovcu, Abdić biva osuđen na 20 godina zatvora (kasnije smanjeno na 15).

Suđenje je provedeno bez:

  • uvida u cjelokupnu dokumentaciju iz BiH,
  • saslušanja svjedoka odbrane,
  • pristupa presudama ICTY-ja,
  • objektivne međunarodne revizije.

Ne možeš biti i borac za BiH i njen izdajnik – samo zato što ne pripadaš SDA

Fikret Abdić nije postao ratni zločinac jer je htio podijeliti BiH, već suprotno jer je bio protiv podjele BiH. On je to i dokazao u Ženevi, kada je glasao protiv plana podjele države. Ipak, upravo je tada postao politička meta jer je:

  • imao nezavisnu političku moć,
  • odbijao islamizaciju države,
  • bio prepreka totalnoj kontroli SDA nad državom i narodom.

Zato je najprije proglašen izdajnikom, a zatim, kroz montirani proces – ratnim zločincem.