Elvira Abdić – Jelenović, predsjednica Laburističke stranke: SDP je mijenjao partnere od slučaja do slučaja

Političari vole biti “dušebrižnici” i ono što bi ljudi željeli oni im pruže kroz razna zakonska rješenja, ne misleći o implementaciji • Od devet ministarstava USK-a, samo ih pet ima ministra, izjavila je u intervjuu za Oslobođenje Elvira Abdić – Jelenović, predsjednica Laburističke stranke.

Osnovali ste nedavno stranku i potpuno raščistili odnose s Dolićem i DNZ-om. Zašto?
– Osnivačku skupštinu Laburističke stranke BiH održali smo 28. 12. 2013. Tom činu prethodila je gotovo dvogodišnja borba za unutarstranačke izbore u našoj bivšoj stranci. Borili smo se, jer smo vjerovali da će pojedinci napokon shvatiti da svaku stranku čine ljudi i da će dopustiti tim ljudima da izaberu one koji će ih voditi. Nažalost, to se nije dogodilo. Oni su održali Kongres, po ko zna koji put prekršili Statut, pogazili programska načela stranke i sve što nam je u njoj bilo sveto. Danas su od te stranke ostali samo ime i ti pojedinci. Nakon oktobarskih izbora i to će nestati.

Privatizacijski vihor

• Otkud radnička partija u zemlji gdje mnogi tvrde da radnička klasa danas i ne postoji?
– Mi smo Laburistička stranka BiH ili skraćeno Laburisti BiH. Ne bih se složila s onima koji kažu da radnička klasa više ne postoji. Danas je najugroženija kategorija ljudi upravo radnička klasa, ostala iza privatizacijskog vihora koji je opustošio gospodarstvo BiH. U toj kategoriji radničke klase, bilo da je radno sposobna ili umirovljena, najgora je pozicija žena. Ne razmišljati o načinima kako taj resurs, proizvodnu radnu snagu srednje dobi, staviti u funkciju razvoja našeg gospodarstva i ne podržati projekte koji idu u tom smjeru je grijeh. Rješenje vidimo u pokretanju proizvodnje i zapošljavanju, u spoju mladosti i iskustva, u maksimalnom korištenju svih proizvodnih kapaciteta i u jačanju društvene solidarnosti.

• U BiH je cijena rada sramotno niska, daleko smo i od zemalja koje nas okružuju. Kako naprijed?
– Kada govorimo o plaćama i odnosu poslodavaca prema radnicima, moramo se osvrnuti i na zakonski okvir koji regulira te odnose. Političari vole biti “dušebrižnici” i ono što bi ljudi željeli oni im pruže kroz razna zakonska rješenja, ne misleći o implementaciji zakona i ne razmišljajući o ambijentu u kojem djeluju poslodavci. Poslodavci nisu neka imaginarna bića. To su najčešće ljudi koji rade duplo više od svojih zaposlenika, koji odlaze na spavanje i bude se s problemima i izazovima koji su svakodnevno tu. Da bi plaće mogle biti na zadovoljavajućem nivou, prvo se mora riješiti problem rada na crno. U parlamentima se usvajaju zakoni koji omogućavaju rad na crno i na taj način otežavaju onim poslodavcima koji imaju prijavljene radnike. Pored toga, javno mnijenje se konstantno gradi na način da je poslovni neuspjeh nešto što je društveno neprihvatljivo, iako je to samo jedno stanje u poslovanju. Iz tih razloga, mnogi se ljudi nikad ne usude pokrenuti vlastiti biznis, kako se jednog dana ne bi našli na stubu srama jer su pokušali, a nisu uspjeli ili su uspjeli, ali su imali teškoće ili su samo uspjeli pa su na stubu srama jer imaju više nego drugi. To je loše za razvoj i poticanje poduzetništva u kojem mladi ljudi mogu naći zaposlenje.

• Mladi napuštaju Unsko-sanski kanton po onoj narodnoj trbuhom za kruhom…
– U USK-u imamo registriranih više od 45.000 nezaposlenih. Taj broj je veći ako se uzme u obzir da se jedan broj ljudi nikad nije ni prijavio na biro. Pored brojke nezaposlenih, za BiH bi trebao biti problem broj ljudi koji odlaze trbuhom za kruhom u treće zemlje, nerijetko radeći u tim zemljama na crno, jer nemaju izbora. Odlazak velikog broja ljudi na rad van BiH, osim što ostavlja njihove obitelji da pate i dugoročno osuđuje njihovu djecu na život bez jednog roditelja, stvara sliku o nama kao društvu koje nema obavezu da gradi politički ambijent u kojem je moguće realizirati ekonomske projekte, čiji je osnovni cilj zapošljavanje domicilnog stanovništva i stvaranje nove vrijednosti kako bi ostali segmenti života mogli funkcionirati.

• Zimus su građani nakratko uzdrmali državu. Šta mislite o posljedicama protesta?
– Mislim da je dobro da nam se dogodilo bosansko proljeće. Danas mnogi kažu: “Ma, zna se ko stoji iza toga! Druga je to pozadina!” Kako god bilo, činjenica je da su ljudi izišli na ulice, kao što je činjenica da većina ljudi živi na rubu siromaštva. Onaj ko želi to vidjeti, ne traži razloge za negiranje i omalovažavanje pojedinaca koji su, možda, u svojim nastupima prešli granicu uljudnog ponašanja ili su poneseni tom masom učinili niz prekršaja koji se moraju sankcionirati. Ono što je opasno za naše društvo, pa i za buduće javno iskazivanje nezadovoljstva građana, jeste činjenica da je nakon prosvjeda nastupilo vrijeme u kojem su ljudi privođeni, saslušavani, osumnjičeni, osuđivani, kažnjavani. Represivne mjere koje su primijenjene nakon prosvjeda nalikuju režimima iz naše ne tako daleke prošlosti, koje su imale za cilj sijanje straha i gušenje svakog oblika slobode. Kao političar, očekivala sam da će aktualne vlasti analizirati zaključke bosanskog proljeća i raznih plenuma, te realizirati ono što je moguće i što je u cilju stvaranja preduvjeta za promjene koje su neminovne. Nažalost, to se nije dogodilo. Pred nama je vrijeme u kojem će se morati na tom raditi.

• U USK-u praktično ne postoji opozicija, a kada državni istražni organi privode funkcionere i vode istrage (kao u JP USK šume), baš niko niti se ogradio niti je osudio korupciju. Dokle tako?
– Situacija u USK-u je specifična. U toku ovog mandata, SDP je izgubio dva poslanika iz svojih redova, izgubio je dva poslanika koja su mu bila podrška (iz Boljitka), mijenjao je koalicione partnere od slučaja do slučaja i načinio od Skupštine USK-a pijacu na kojoj se trgovalo svim i svačim. Ružna je to poruka građanima USK-a koji su izgubili vjeru da je moguće imati odgovornu vlast. U kriznoj situaciji, kada je premijer u ostavci bojkotirao rad zakonodavnog tijela u želji da pasivizira cijeli USK, izrugujući se na taj način građanima, Laburistička stranka se opredijelila na razum. Cijenili smo da je u jednom vremenu SDA imala 10 poslanika u Skupštini i da im to daje mandat da pokušaju osigurati parlamentarnu većinu i formirati Vladu. Nismo ulazili u kadrovska rješenja SDA. Njihov prijedlog je bio direktor ŠPD-a Šume, mogao je to biti i neko drugi. Privođenje i istraga protiv direktora ŠPD-a uslijedili su nekoliko mjeseci kasnije. Da li je to sve skupa imalo veze s novim koalicijama i kombinacijama u kreiranju parlamentarne većine, ne bih nagađala.

Važno je glasati

• I sami ste glasali za smjenu Hamdije Lipovače. Šta danas mislite o premijeru USK-a?
– Ne bih se bavila analizom karaktera, rada i djelovanja pojedinih političara. Pred nama su izbori i taj posao bih prepustila našim biračima. Što se tiče premijera u ostavci, jasno je da se još nalazi u zgradi Vlade USK-a zahvaljujući podršci poslanika SDA. U toj vladi od devet ministarstava, samo njih pet imaju ministra i svi su iz SDP-a. O kakvom je koalicionom sporazumu riječ, nije mi poznato, osim što je svima jasno da posljednjih mjeseci politiku u USK-u kreiraju SDP i SDA.

• Kako Vam se čini ovogodišnji izbor kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH?
– Vjerujem da su izbori jedina prava ocjena rada svakog političara ponaosob, ali i ocjena rada političkih partija koje egzistiraju na političkoj sceni BiH. Zato je važno da građani izađu na izbore. To što su ljuti, nezadovoljni, obeshrabreni stanjem u državi, neće se riješiti zatvaranjem u kuću i neizlaskom na izbore, niti kritikom stanja na koje mogu djelovati ako hoće. Svaki listić koji ostane neiskorišten je glas za ovo što imamo danas! Teško je predvidjeti što će narod učiniti, ali je sigurno da od tog što će učiniti ovisi to što će nas sve čekati u narednim godinama.

(INTERVJU: oslobodjenje.ba)

Predhodni

Slijedeći