Elvira Abdić Jelenović: GRANICA HUMANOSTI I KRIMINALA

Taman, kad se pojavila nada da nas napušta kolektivna depresija, da nam se sve više nameću pitanja rada, razvoja, napretka i zapošljavanja, nekontrolirani priliv migranata vratio nas je u eru prosjačenja. Prosjačenja u kojem se najbolje snalaze neradnici i oni koji mogu biti veliki samo dominirajući gladnima i siromašnima.

Da je teško napraviti granicu između humanosti, ljudskosti, plemenitosti i kriminala, korupcije i licemjernosti, najbolje se  vidi na slučaju migrantske krize u USK-u, preciznije u Velikoj Kladuši i Bihaću.

Ustavotvornost i neovisnost BiH je tako krhka kategorija da je u trenu, bez imalo razmišljanja, mogu povrijediti prvo domaći političari, a onda međunarodne organizacije zvučnih imena, skrivenih i nemoralnih namjera uz neizostavnu pomoć domaćih političara i moćnika.

Prodaja slobode građana za “projekte male vrijednosti”, za podršku prijateljima, rođacima i kumovima u iznajmljivanju smještajnih kapaciteta, za mrvu medijske slave u predizborno vrijeme, za razne ustupke u suradnji s višim nivoima vlasti, za   nastavak projekta “nehumanog” raseljavanja domaćeg stanovništava, za doseljavanje podobnih pokazala je koliko tko i u kojoj mjeri poštuje, uvažava i brani vlastito nasljeđe.

Zanimljiva su lica koja nam se posljednjih mjeseci nameću kao predstavnici “dobra” i ne možemo, a ne primjetiti sličnost s ratnim vremenima i sakupljanjem pomoći od svud, svakud i od svakog. Jednako privlače pažnju interesna udruženja, neformalne grupe i grupacije koja doživljavaju procvat, upravo, u ovakvim situacijama i kojima nikakav problem ne predstavlja zaokret u vlastitim aktivnostima, od onih koji su pomagali ratove na drugim područjima, pa do brige o migrantima. Nerjetko smo zapljusnuti emotivnim pričama u nastojanju da se poistovjete „izbjeglice“ za vrijeme rata u BiH i „nezakoniti migranti“ iz vremena globalnih svijetskih kretanja.

Odjednom prazni želuci vlastitih građana, osiromašena i opljačkana radnička klasa i izbjeglo stanovništvo postaju manje bitni ili gotovo nebitni. Fokus djelovanja i življenja usmjeren je na novac koji obilato pristiže iz EU za potrebe zbrinjavanja migranata.  Zato ne treba čuditi montaža, pa demontaža šatora veličine „izviđačkih“ kampova, dovoženje, pa odvoženje migranata s graničnog prelaza, otvaranje, pa zatvaranje privatnih restorana i kuhinja, pronalazak terena za privremeni kamp, pa odustajanje od istog, itd….

Ostaje  surov ali istinit zaključak da su građani Velike Kladuše i Bihaća postali taoci vlastite države, kao što su to u većoj ili manjoj mjeri bili i do sada.

Naša suverenost odavno je dovedena u pitanje, a ustavni poredak narušen od onih najglasnijih, najgorljivijih i najodgovornijih.

Migranti su samo „tema“ u nedostatku vlastite moći da se formira vlast, vlast u državi koja postoji samo u našim srcima.

LABURISTI BiH:

Elvira Abdića Jelenović

Velika Kladuša, 01.12.2018.

Predhodni

Slijedeći