Elvira Abdić Jelenović – GDJE SMO STALI?

Gdje smo stali, gdje smo se zaustavili u borbi za SLOBODU govora, SLOBODU misli, SLOBODU izbora, SLOBODU u svakom pogledu?

Gdje je, kako i kad nestao prirodni poriv za opstanak i ostanak, prirodna potreba za dostojanstven život?

Gdje se izgubilo ono „nešto“ samo „naše“ što nas je krasilo i izdvajalo od sviju?

Gdje smo nestali?

Iza nas su „Dani…“ sjećanja, dani u kojima narod uglavnom tuguje, a umišljeni, samozvani „političari“ slikaju. Naviklo se na svite i kolone, šablonske govore i čestitke, neukusne i kričave reklame i panoe i besplatne ručkove. Općenito, primitivizam nekako uvijek dođe do izražaja i postane normalno skrivati i potiskivati ono što  jesmo, a sve pod plaštom „mira u kući“.

Iz godine u godinu, ponavlja se intrepretacija naše prošlosti u režiji isfrustriranih likova i naslijednika pogubnih političkih projekata. Po tko zna koji put,  postajemo dnevno-politička tema za zbližavanje, podilaženje širokim narodnim masama, sredstvo za dodvoravanje neslućenih razmjera. Sad već zbog sebe, u prazno ponavljaju riječ IZDAJNICI kao da se boje kako će ih budući naraštaji jednostavno upitati  što su to izdali?  Da nije tih primitivnih i srednjovjekovnih tumača prošlosti ne bi imalo smisla ni trgovanje pokajnika „kajanjem“. Oni najslabiji, uhvaćeni u poslovne i privatne neprilike kao obiteljsko srebro nude „kajanje“ za mrvu medijske pažnje ili financijsku potporu.

Kolektivno decenijsko tlačenje im je prešlo u naviku, prevršilo svaku civilizacijsku mjeru i učinilo da oćutimo sve ono što će jednom, na ovaj ili onaj način,  izići kao vulkan.

Nekako u tom ljetnom ozračju, u tim „danima ….“ kad nam kroz tijelo i misli prolaze različite vibracije, vrati se život u  ljude koji su ostali. Preplave ih emocije gotovo identične kao kod  one velike većine koja je, što davno, što nedavno, otišla. Život se vrati u sela, čaršiju, trgove, kafiće, trgovačke centre, izletišta, ulice. Sve odiše srećom, dobrim raspoloženjem, zadovoljstvom. Društvene mreže prepune divnih slika dirljivih susreta rodbine, prijatelja, susjeda. Pripremaju se roštilji, okreću janjci, organiziraju druženja, vjenčanja, obilježavaju godišnjice. Općenarodni život i veselje, taj privremeni povratak svojim kućama prekidaju povremne informacije, zavnični istupi i čudna okupljanja političkih otpadnika i nebitnih faktora koji iz dna duše štuju mrak, tugu i očaj.

U tim sjećanjima protkanim tugom za nečim što smo imali krije se stravična spoznaja o nestanku zemlje u koju se nadobudni, nabusiti, nerjetko neuki političari zaklinju. U ime te lažne ljubavi i brige uništili su sve naše vrijednosti, sve naše ljubavi, sve naše običaje, sve…..

Danas nas pokušavaju uvjeriti da je NIŠTA  sve što zavrjeđujemo kao ljudi jer su ONI ti koji su ovladali svim i svačim, našim i svojim kapitalom, nasljedstvom, obiteljskim srebrom i našim životom.

Za to je borba za SLOBODU sve što nam je preostalo!

 

Predsjednica Laburista BiH

Elvira Abdić Jelenović,dipl.ing.građ.

Velika Kladuša, 14.08.2019.

Predhodni

Slijedeći