DESANT NA VELIKU KLADUŠU!!!
Kao u starim partizanskim filmovima smjenjuju se scene od skrivenih susreta, laži i izdaja do otvorenih pozivanja i lobiranja uglavnom s onima koje nazivamo „društvenim otpadnicima“ – gorljivim kreatorima desanta na Veliku Kladušu.
Zaustavimo se u koraku i pogledajmo što nam je to danas prihvatljivo. Tko su ljudi koji nam se nameću kao faktori, kakva im je prošlost, kakva sadašnjost, čemu teže u budućnosti. Zamislimo se nad vrijednostima koje su desetljećima zapostavljene, potiskivane s namjerom da se naviknemo trpiti, gledati i podnositi kriminal, pljačku, sustavno uništavanje i sustavno urušavanje bosansko-hercegovačkog društva. Pokušajmo analizirati biće sitnih piskarala političkih moćnika u namjeri da sačuvaju radno mjesto, dodatak na plaću, napredovanje bračnog partnera, dodatni honorar. Pokušajmo pronaći vezu između modernog i naprednog svijeta sa sveopćim primitivizmom bilo iz pera kupljenog jadnička ili naručenog televizijskog priloga. Ubacimo u tu isceniranu svakodnevnicu propale političare ili bolje rečeno gubitnike lokalnih izbora u BiH ali ne samo u Velikoj Kladuši već u cijeloj državi.
Osvrnimo se na neshvatljive koalicione saveze ljudi i partija nikad pomirljivih opcija i njihove javne istupe s mirnim, pomirljivim tonovima utihlog bijesa i očaja proizišlog iz dugogodišnjeg uzajamnog ucijenjivanja.
Zasigurno je ravno smrti izgubiti sve bitke na bojišnici gradnje identiteta, vještačkog autoriteta, izgubljeni u prostoru i vremenu, uskraćeni za sveopću pažnju javnog mijenja.
Pretpostavljam da nema većeg poraza nego izgubiti podršku od naroda za kojeg tvrdiš da ti pripada ili spoznati istinu o sebi i svojim precima kojima predstoji put demistifikacije i otkrivanja istine pred sobom i pred tim istim narodom.
Slušati unutarnji glas znači ne lutati i ne nadati se kako će vukovi jednom promijeniti ćud. Mijenjajući način komunikacije, prilazeći iz pozicija gdje su godinama ugodno živjeli i vladali, nastoje one neiskvarene, naivne uvjeriti kako su nekad bila druga vremena i kako ništa kao pojedinci nisu mogli uraditi.
Zavučeni svako u svoju jazbinu, povremeno vrebajući plijen, čekaju samo trenutak nečije slabosti ili splet okolnosti kako bi zadraži sve na svom mjestu, uključivo i poglavare koji se iznad svega plaše silaza sa trona.
Velikoj Kladuši se sprema desant ali i nakon njega mi ćemo preživjeti utirući stazu jedne bolje i vedrije budućnosti u kojoj lopovi, kradljivci, lažovi i licmjeri svake vrste nemaju mjesto.
Naposljetku, decenijska raspodjela vlasti između zlih i onih koji su to postali ostavila je traga. Sad novi igrači kao glumci u starim partizanskim filmovima pokušavaju se ograditi od fašizma kojeg su desetljećima duboko u sebi njegovali, živjeli i donijeli na prag naše budućnosti.
Elvira Abdić Jelenović
VELIKA KLADUŠA
21.11.2016. godine