BITI ŽENA NA POLITIČKOJ SCENI BiH

Biti žena u zemlji koja je milione konvertibilnih maraka potrošila na predavanja i na promocije o „ravnopravnosti spolova“, o „ borbi protiv nasilja nad ženama“, o „ uvođenju zaštićene kvote na izbornim listama za manje zastupljen spol“, o „ imenovanju žena na izvršne funkcije u vlasti “ i …..možemo nabrajati u nedogled, znači biti dovoljno pametna, hrabra i odvažna da sve to zajedno nazoveš velikom ublehom i okreneš se sebi i svojim unutarnjim snagama.

Poticanje registracija Udruga, Udruženja i Foruma čije poslovanje nitko ne kontrolira kao ni utrošak novaca, milionskih svota pristiglih u posljednja dva desetljeća, nije slučajno!

Ljubav prema Udrugama i Udruženjima dolazila je i s Budžeta svih nivoa vlasti jer se to nekako činilo najjednostavnijim načinom kupovine političke podrške raznih populacija. Istovremeno se naglašavao značaj građanskih Udruga za razvoj društva i razvijao otpor prema političkim organizacijama kao štetočinama od kojih su strahovali oni na vlasti.

Kad bi se bavili analizom nametnutih ljubavi i mržnji onda bismo vidjeli da se radi o otupljivanju širokih narodnih masa u cilju očuvanja postojećeg stanja siromaštva, bijede, nezaposlenosti i primitivizma. Došli bi i do saznanja da mnogim Udrugama rukovode isti ljudi, da se radi o začaranom krugu u kojem su svi na „TI“, oni što šalju novac, oni koji izrađuju programe i projekte, oni koji ih implementiraju, oni kojima se pravdaju i u konačnici oni koji samo slušaju i slažu certifikate.

U uzajamnom dodvoravanju nastale su brojne Akademije za stjecanje političke kulture i znanja koja nemaju veze s našim mentalitetom, našom stvarnošću i realnim mogućnostima unutar primitivnih okvira političkih moćnika. Nastalo je bezbroj škola i radionica za mlade Lidere i Liderke koje su pohađali samo odabrani, samo sretni i pripadnici onih vladajućih.

Sve smo to dobili u ovih 20 godina ali nismo izvršili reviziju tog ulaganja. Gdje su danas ti polaznici i polaznice, samosvjesni i slobodnomisleći kadrovi građanskih Udruga, Lideri i Liderke, borci za prava manje zastupljenog spola?!

Kako se u to kreiranu građansku priču, obasutu pažnjom i simpatijama bosansko-hercegovačkih medija i međunarodne zajednice, uklapamo mi, žene koje aktivno učestvujemo u političkom životu Bosne i Hercegovine?

Kako se u taj zamišljeni aktivizam žena i njihovih prava uklapa linč kojem smo izložene mi, žene koje nismo dio literature, udžbenika, brošura i edukativnih slajdova?

Puno pitanja, nigdje odgovora osim činjenice da smo tu i da Bosna i Hercegovina nije uložila NIŠTA da bismo bile ono što jesmo!

Elvira Abdić Jelenović

Velika Kladuša, 15.12.2016.