SKANDAL RASPRODAJE: KAKO SUDOVI U FEDERACIJI BIH NEZAKONITO PRODAJU DRŽAVNU I PRIVATNU IMOVINU?
Dok Vlada Federacije BiH provodi finansijsku konsolidaciju državnih firmi kako bi sačuvala radna mjesta i kapital, pojedini općinski sudovi istovremeno – nezakonito – rasprodaju njihovu imovinu ali i privatnu imovinu. U središtu ovog skandala nalazi se Agrokomerc, simbol krajiške industrije i ogledni primjer pravne anarhije u Federaciji BiH.
Jedna od najvećih afera tranzicije
Dok javnost raspravlja o malverzacijama u privatizaciji, ispod radara se odvija još veći skandal: sudovi u Federaciji BiH provode prodaju imovine firmi u većinskom državnom vlasništvu, iako to po važećim zakonima ne smiju raditi. Na udaru su preduzeća od strateškog interesa kao što je Agrokomerc dd Velika Kladuša, ali i brojna druga društva čija imovina pripada Federaciji i privatnim dioničarima. Ova praksa predstavlja otvoreno kršenje Zakona o privatizaciji preduzeća, Zakona o finansijskoj konsolidaciji, odluka Vlade FBiH, odluka Doma za ljudska prava, presuda Evropskog suda za ljudska prava – i otvara pitanje odgovornosti sudija, pokretača izvršenja i političkih struktura koje sve to dopuštaju.
Šta zakon kaže o prodaji državne imovine?
Zakon o privatizaciji preduzeća jasno uređuje ko i kako može prodavati državnu imovinu i na koji način. Privatizacija se obavlja prodajom kapitala ili imovine preduzeća uz odluku nadležne vlade. Postupak provodi federalna ili kantonalna agencija za privatizaciju, ovisno o tome koja upravlja tim kapitalom. Prodaja se može obaviti isključivo kroz pet predviđenih metoda: javni tender, neposrednu pogodbu, berzu, otvoreno nadmetanje ili otvorenu ponudu dionica. Agencija je dužna osigurati ispravnost, konkurentnost i transparentnost, a kupoprodajni ugovor mora biti zaključen u pismenom obliku.
To u pravilu znači da sud niti bilo koji pravosudni organ nemaju pravo raspolagati državnom imovinom bez odluke vlade i agencije. Sve drugo je nezakonito.
Lex specialis zabranjuje prinudnu naplatu
Drugi ključni propis je Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH . Taj zakon je lex specialis – njegova primjena ima prednost u odnosu na sve druge propise. Zakon izričito propisuje da se tokom postupka finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala. Ako je prinudni postupak već pokrenut, otvara se novi račun nad kojim izvršenje nije dozvoljeno. Zakon dalje propisuje da zastara potraživanja ne teče dok traje konsolidacija.
Zakon tako štiti preduzeća koja država želi sanirati – vjerovnici moraju čekati kraj konsolidacije, a imovinom se ne može raspolagati ni za dugove ni za sudske presude.
Prodaja nebitne imovine isključivo kroz malu privatizaciju
Iako Zakon o finansijskoj konsolidaciji dopušta da društvo prodaje imovinu koja nije nužna za obavljanje osnovne djelatnosti, ta prodaja se mora provesti kroz mali privatizacijski postupak koji vodi nadležna agencija u skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeća. Dakle, čak ni u konsolidaciji sudovi ne smiju sami organizovati prodaju – za to je nadležna agencija.
Kako sudovi ruše zakon
U praksi su općinski sudovi u Federaciji, poput onih u Velikoj Kladuši i Cazinu, raspisivali javne izvršne postupke prodaje imovine Agrokomerca i drugih javnih preduzeća. Razlozi se najčešće svode na naplatu potraživanja privatnih dobavljača – povjerioca. Međutim, svaki takav postupak krši gore navedene norme. Nema odluke vlade koja odobrava privatizaciju sporne imovine. Agencija za privatizaciju nije uključena u postupak, pa nije primijenjen nijedan od zakonom propisanih metoda privatizacije.
Zakon o finansijskoj konsolidaciji zabranjuje prinudnu naplatu kroz izvršne postupke. Time je jasno da sudovi ne smiju prodavati imovinu privrednih društava u državnom vlasništvu do isteka konsolidacije. Zakon je predvidio način izmirenja obaveza društva putem zaključenja sporazuma sa povjeriocima.
Takve prodaje su stoga ništavne, jer su provedene mimo zakonskog okvira. Preduzeća poput Agrokomerca ostaju bez imovine iako se zakonito ne mogu izvršiti, a država gubi kontrolu nad svojom imovinom.
Primjer Agrokomerca – simbol bezakonja
Agrokomerc dd Velika Kladuša je jedan od najdrastičnijih primjera. Vlada FBiH je još 2014. godine obuhvatila firmu finansijskom konsolidacijom. Odlukom od marta 2024. rok konsolidacije produžen je do 31.12.2027., zamjenjujući prethodni rok do 31.12.2023. Unatoč tome, općinski sudovi su raspisivali izvršnu prodaju Agrokomercovih zemljišta i objekata, pozivajući se na pokrenuta izvršenja od strane fizičkih i pravnih lica. Sudovi su također zanemarili odluku Doma za ljudska prava BiH (CH/00/5134 i dr.) i presudu Evropskog suda za ljudska prava iz 2012. godine (Murtić i Ćerimović protiv BiH).
Apsurdno, npr. hale su u izvršnom postupku tretirane kao „pokretne stvari“, premda su to objekti na parcelama sa urednim katastarskim brojevima. Još je problematično što se imovina procijenjena na više od milion maraka prodaje radi namirenja potraživanja od samo 13 000 KM i 44 445 KM.
Ovakve radnje ruše povjerenje u pravni poredak. Sudovi, umjesto da odbace te prijedloge kao nedopuštene, zakazuju licitacije i time krše zakon.
Lanac zloupotreba – od radničkih presuda do rasprodaje državne imovine
Dok se javnost fokusira na iste sudske prodaje, ispod površine se odvijaju mnogo dublji i perfidniji proces. Prema izjavama advokata i bivših radnika Agrokomerca, tokom proteklih godina pojavila se nova kategorija povjerilaca — fizička i pravna lica koja su kupovala pravosnažne presude protiv Agrokomerca od nezaposlenih radnika i dioničara, i to za svega 25 do 30 posto njihove nominalne vrijednosti .
Kupovinom tih potraživanja, nova lica su formalno postajala „tražioci izvršenja“, i u njihovo ime su pokretani brojni izvršni postupci pred općinskim sudovima u Cazinu i Velikoj Kladuši .
Ti postupci, vođeni navodno radi zaštite radnih prava, u praksi su se pretvorili u mehanizam preuzimanja vrijedne imovine državnog preduzeća.
Sudovi su u više navrata odobravali prodaju hala, zemljišta i drugih nekretnina Agrokomerca, iako je riječ o državnoj imovini koja je u većinskom vlasništvu Federacije BiH, a time i o javnoj imovini zaštićenoj Zakonom o privatizaciji i Zakonom o finansijskoj konsolidaciji.
Takva praksa otvara ozbiljna pitanja:
- ko je omogućio preprodaju presuda,
- da li su sudovi provjeravali porijeklo potraživanja,
- i zašto se izvršenja provode nad imovinom koja se po zakonu ne može otuđivati izvan postupka privatizacije.
Ovakav model, prema ocjenama pravnika, predstavlja sistemsku zloupotrebu izvršnog postupka i omogućava da se vrijedna državna i privatna imovina — procijenjena na stotine miliona maraka — otkupi za simbolične iznose kroz formalno „zakonite“ postupke.
U konačnici, država gubi, radnici dobijaju mrvice, a dobit ostvaruju sumnjivi posrednici i oni koji stoje iza njih. Sve više se pokazuje da se ne radi o pojedinačnim slučajevima, već o organizovanom modelu preuzimanja državne i privatne imovine kroz zloupotrebu izvršnih postupaka, koji povezuje sumnjive povjerioce, advokate i pojedine sudije.
Pravni okvir koji zabranjuje prodaju imovine Agrokomerca
Prema važećem Zakonu o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH, kao i Odluci Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva „Agrokomerc“ dd Velika Kladuša, imovina ovog društva se ne može prodavati tokom trajanja konsolidacije izuzev prodaja utvrđenih Zakonom o privatizaciji preduzeća.
Odlukom Vlade FBiH („Službene novine FBiH“, br. 101/14, 22/15, 58/15, 84/17, 55/19, 95/19, 106/21 i 20/24) propisano je da postupak konsolidacije traje do 31.12.2027. godine, te da se u tom periodu zabranjuje svako pokretanje izvršnih ili stečajnih postupaka nad imovinom Agrokomerca.
Time se potvrđuje da sudovi, uključujući i one u Velikoj Kladuši i Cazinu, nemaju zakonsko ovlašćenje da sprovedu prodaju imovine ovog preduzeća kroz izvršni postupak.
Ova zabrana ima karakter lex specialis i ima prednost nad opštim Zakonom o izvršnom postupku FBiH, koji izričito navodi da se izvršenje ne može sprovoditi „ako posebnim zakonom nije drugačije određeno“.
Odgovornost sudija i svih učesnika u postupku
Nezakonite prodaje državne i privatne imovine imaju dalekosežne posljedice:
- Gubitak državne imovine – kada sud proda nekretninu Agrokomerca, da nije privatizacija – država gubi kontrolu, a kupac stiče vlasništvo bez transparentnosti i uz često zanemarivu cijenu.
- Štetne presedane – ako se takve prodaje priznaju, sutra će svaki povjerilac moći kroz sud prodavati državnu imovinu, zaobilazeći zakonsku proceduru a svi oštećeni imati mogućnost pokretanja odštetnih zahtjeva.
- Krivična i disciplinska odgovornost – suci koji svjesno provode nezakonite prodaje, pokretači izvršenja koji uz dogovor sa sudom pokreću postupke, moraju odgovarati zbog povrede zakona, zloupotrebe položaja ili nesavjesnog rada. Vlada FBiH i Agencija za privatizaciju trebaju pokretati postupke zaštite imovine.
Osim toga, prema Zakonu o reviziji privatizacije državnog kapitala u privrednim društvima i bankama („Službene novine FBiH“, br. 63/12), svaka prodaja imovine preduzeća s većinskim državnim kapitalom prethodno mora biti predmet revizije zakonitosti koju provodi Agencija za reviziju privatizacije FBiH .
Budući da u slučaju Agrokomerca takva revizija nije provedena, niti je Agencija dala saglasnost, sve dosadašnje sudske prodaje pravno su ništavne i predstavljaju povredu Zakona i Ustava FBiH.
Sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine nemaju ovlaštenje da rasprodaju državnu imovinu. Zakoni o privatizaciji i finansijskoj konsolidaciji postavljaju jasne procedure i zabrane. Svaka prodaja mimo tih procedura je ništavna i mora biti poništena. Vlada FBiH, resorna ministarstva i Agencija za privatizaciju dužni su reagirati – zatražiti poništenje nezakonitih sudskih prodaja, tražiti disciplinsku odgovornost odgovornih sudija i ojačati nadzor nad državnom imovinom.
Ključni zahtjevi i rješenja
- Poništenje svih izvršnih postupaka prodaje imovine preduzeća u državnom vlasništvu, uključujući Agrokomerc.
- Pokretanje disciplinskih i krivičnih postupaka protiv sudija koji su postupali suprotno Zakonu o privatizaciji i Zakonu o finansijskoj konsolidaciji te odlukama Doma za ljudska prava BiH i presuda Evropskog suda za ljudska prava.
- Obavezu Agencije za reviziju privatizacije da provede hitnu reviziju svih prodaja imovine državnih firmi u periodu 2015–2024.
- Donošenje rezolucije u Parlamentu FBiH kojom se zabranjuje raspolaganje imovinom državnih firmi bez prethodne saglasnosti vlade, agencija i dioničara.
- Hitna obustava svih tekućih izvršnih postupaka koji se odnose na preduzeća obuhvaćena konsolidacijom.
Ako se ovaj skandal hitno ne zaustavi, Federacija BiH rizikuje da izgubi stratešku imovinu, a građanin vjeru u državu. Hitna obustava i poništenje svih nezakonitih prodaja, pokretanje krivičnih postupaka protiv odgovornih sudija i vraćanje svake državne nekretnine otuđene mimo zakona nije pitanje izbora, već ustavne i zakonske obaveze. Državna imovina mora ostati u vlasništvu naroda, dioničara, a ne u rukama povlaštenih interesnih grupa.
Ova situacija zahtijeva i političku odgovornost, ne može se više govoriti o „propustima sistema“ kada se nezakonite prodaje dešavaju pred očima Vlade i Ministarstva pravde FBiH. Potrebno je jasno imenovati odgovorne i prekinuti višegodišnju šutnju institucija koje su dužne štititi državnu i privatnu imovinu, a ne gubiti na licitacijama.
Misija OSCE-a, Delegacija EU u BiH, Ured visokog predstavnika (OHR) i Ambasada SAD trebaju hitno izvršiti monitoring nad ovim slučajevima. Ove prodaje predstavljaju opasnost za pravnu sigurnost i demokratske procese u zemlji, zahtijevaju odlučnu međunarodnu reakciju, kao što su to činili u ranijim slučajevima sistemskih zloupotreba pravosuđa.
Pozivamo sve građane, organizacije civilnog društva i medije da ne dopustimo da se ovaj proces zataška. Vaša podrška ovom apelu je ključna.