U KAMPANJU PREKO TUĐIH LEĐA!
Od početka izborne kampanje slušamo „hvalospjeve“ premijera Nikšića o povećanju minimalne plate
radnicima i povećanju penzija. Adut svoje političke kampanje za ove izbore njegova stranka gradi
najviše preko radničke klase; poduzetnika, radnika i bivših radnika – penzionera.
Zašto je to tako, možemo dokazati u analizi koju građani ne uspijevaju razumijeti od „buke
hvalospjeva“ koji se uporno plasiraju u javnost!
– Povećanje minimalne plate radnika sa 619,00 na 1000,00 neto!
U januaru 2025 godine došlo je do skoka minimalne plate sa 619 KM na 1000 KM. Sam rast
minimalne plate značio je i rast poreza na plaću tako da je poslodavac da isplati minimalnu platu
morao uplaćivati 65% više nego što je to radio 2024. godine. Rast plate po jednom radniku od 65%
značilo je i automatski rast svih usluga i roba u Bosni i Hercegovini koje traju i do danas! Već tada, a
posebno danas taj rast minimalne plate i enormno „divljanje cijena“ bez kontrole koje je nastupilo
totalno je umanjio efekat povećanja minimalnih plata. S toga, pitanje nije „Kolika je plata“ već je
pravo pitanje „Šta za platu danas možemo kupiti?“ Odgovor na ovo pitanje daje nam stvarnu sliku
standarda građana, jer sve drugo je politički marketing.
Kroz period povećanja minimalne plaće u javnosti se percipiralo da je najveći „neprijatelj“ radnika
poslodavac, međutim poslodavac nije neprijatelj radnika.Poslodavac i radnik su dvije strane istog
sistema. Ako opteretite poslodavca do granice održivosti, ugrožavate radno mjesto radniku. Ako
radniku ne omogućite dostojnu platu, ugrožavate njegov životni standard. Ozbiljna vlast mora
pronaći ravnotežu. Ne može ekonomsku politiku svesti na politički slogan.
– Povećanje minmalne penzije za 92 KM mjesečno!
Povećanje penzije od 92 km mjesečno možda lijepo zvuči u političkom saopćenju, ali stvarni život se
ne živi u saopćenjima nego u prodavnici, apoteci i pred šalterom u banci kada plaćamo račune za
režije.
Jer i za penzionera važi isto pitanje: „Šta danas može kupiti za svoju minimalnu penziju?“
Ako su istovremeno rasle cijene hrane, lijekova, goriva, režija i drugih osnovnih životnih troškova,
onda tih 92 KM nije donijelo onaj efekat koji se danas pokušava predstaviti kao veliki politički uspjeh.
Više novca na papiru ne znači automatski i bolji život.
A posebno je problematično što povećanja plata i penzija nisu pratila isti ritam. Time se jaz između
različitih kategorija stanovništva dodatno produbljuje.
Zato prosječni penzioner u Bosni i Hercegovini danas možda ima više maraka na papiru, ali nema više
sigurnosti u životu. I to je suština.
– Porast plaće političarima !
Porast plate premijera Nikšića i političara u BIH tema je oko koje možemo napisati stranice i sažeti
dokaze koje se nalaze na službenim stranicama institucija! Najvažnije za istaći jeste da je premijeru
od početka mandata 2023 plaća od 3.773 KM. povećana na 5.292 KM !!!! Dakle, njegova plata
skočila je za jednu i pol minimalnu platu (1519 KM) mjesečno. Ono što se treba znati, da to nije sva
„plata“ jer na nju ide i minuli rad, topli obrok, dnevnice i ostale naknade pa je ova plata daleko viša!
Također, važno za znati jeste je da povećanjem minimalne plate skočio je i koeficijent za obračun
plata državnih službenika pa je došlo i do povećanja plaća uposlenicima u javnom sektoru i izabranim
zvaničnica, tako da imamo podatak da neki političari ( uz naknade za minuli rad, topli obrok i ostale
naknade) se približavaju iznosu od 8.000 KM primanja što je 8 minimalnih plata !!!!
Tako da, ova politika – o povećanju minimalnih plata za RADNIKE iskorištena je kao mamac za
povećanje plata sebi i ostalim političarima. Povećati penzionerima za 90 KM a sebi za 1500 KM po
mjesečnom nivou;a pričati da gradimo stabilno i jednako društvo krajnje je licemjerno za govoriti iole
razmnom čovjeku u BIH!
Još kada pri tom svjedočimo svakodnevnom rastu cijena goriva i osnovnih životnih namirnica bez
ikakvih mjera Vlade i usporavanju rasta cijena – već se kao društvo i građani moramo sami snalazi –
neozbiljnost je kojoj mjesto nije u politici!
Kada vlast povećanje plata radnicima predstavlja kao svoj politički poklon, treba je podsjetiti na jednu
jednostavnu činjenicu: RADNICI NE DOBIJAJU PLATU OD VLASTI. Radnici svoju platu zarađuju svojim
radom.
Ne može se građanima prodavati priča o jednakosti dok se istovremeno vlastita primanja uredno
povećavaju.
Nije problem povećati platu radniku.
Problem je kada od toga napravite politički mamac.
Nije problem povećati penziju.
Problem je kada povećanje pojedu cijene, a vlast se i dalje hvali samo nominalnom cifrom.
Nije problem imati pristojnu platu političara.
Problem nastaje kada političar govori o teškom životu građana, a istovremeno mu vlastita primanja
rastu za više od 1.500 KM mjesečno.
Zato građani imaju pravo gledati cijelu sliku, a ne samo ono što im se servira kroz predizborne
spotove i skupove.
Jer politika nije reklama.
Politika je odgovornost.
Emina Ćehić, Velika Kladuša 21. 09. 2026. god.