REAGIRANJE: hvalospjevi SDA, NES-a, SDP-a i POMAK-a o stanju Budžeta USK-a

Posljednjih dana građani Unsko-sanskog kantona ponovno slušaju hvalospjeve predstavnika SDA,
NES-a, SDP-a i POMAK-a o rekordnom budžetu, navodnoj financijskoj stabilnosti, nezaduživanju
Kantona te povećanju plaća u javnom sektoru. Dok se vladajuće stranke međusobno natječu u tome
tko će preuzeti veće zasluge za trenutno stanje budžeta, građani s pravom postavljaju jedno
jednostavno pitanje: kako se taj budžet odrazio na njihov svakodnevni život?
Istina je da novca u budžetu ima više nego ranije. Međutim, visina budžeta sama po sebi nije dokaz
uspješne politike. Uspjeh se mjeri novim radnim mjestima, investicijama, gospodarskim rastom i
boljim životnim standardom građana. Upravo na tim pokazateljima vlast nema rezultate kojima bi se
mogla pohvaliti.
Unatoč rekordnim budžetskim prihodima, Unsko-sanski kanton danas nema nijednu veliku investiciju
koja bi mogla promijeniti gospodarsku sliku Krajine. Nema novih industrijskih zona, nema značajnih
proizvodnih pogona, nema ozbiljnih infrastrukturnih projekata koji bi otvorili prostor za razvoj
gospodarstva i nova zapošljavanja. Umjesto razvojnih projekata, svjedočimo rastu tekuće potrošnje i
administrativnih troškova.
Povećanje plaća u javnom sektoru svakako je pozitivna mjera za zaposlene, ali ono ne može biti
jedina gospodarska politika jednog kantona. Građani koji rade u privatnom sektoru, obrtnici,
poljoprivrednici i poduzetnici s pravom se pitaju što je učinjeno kako bi se povećale njihove plaće,
olakšalo poslovanje i otvorile nove tržišne prilike.
Vlada često ističe povećana izdvajanja za poljoprivredu i privredu, ali javnosti nisu prezentirani jasni
pokazatelji učinaka tih sredstava.
 Koliko je otvoreno novih radnih mjesta?
 Koliko je povećana proizvodnja?
 Koliko je novih prerađivačkih kapaciteta pokrenuto?
 Koliko je mladih ljudi odlučilo ostati živjeti i raditi u Krajini zahvaljujući tim programima?
Na ta pitanja građani još uvijek nemaju odgovor.
Posebnu zabrinutost izaziva način korištenja budžetske rezerve. Budžetska rezerva treba biti
namijenjena nepredviđenim i hitnim situacijama, a ne političkom marketingu. Poznato je da je
premijer Mustafa Ružnić tijekom prve polovice godine raspodijelio oko 250.000 KM budžetske
rezerve. Građani imaju pravo znati po kojim kriterijima su ta sredstva dodijeljena, tko je donosio
odluke i kakvi su ostvareni rezultati. Transparentnost u trošenju javnog novca mora biti obveza svake
vlasti, a ne pitanje dobre volje pojedinaca.
Posebno je problematično što se sve navedeno događa u izbornoj godini, kada postoji opravdana
bojazan da se javnim sredstvima pokušava stvarati privid uspjeha i kupovati politička naklonost
različitih interesnih skupina. Javna sredstva nisu vlasništvo političkih stranaka nego novac svih
građana Unsko-sanskog kantona.
Građani ne žive od priča o rekordnom budžetu. Građani žive od plaće koju zarade, od radnog mjesta
koje imaju, od investicija koje dolaze i od perspektive koju vide za svoju djecu. Upravo zato, umjesto
samohvale i političkog marketinga, građani zaslužuju odgovore na pitanje što je konkretno ostalo iza
godina upravljanja SDA, NES-a, SDP-a, DF-a, NiP-a, S BiH i POMAK-a.

Vrijeme je da se prestanemo diviti veličini budžeta i počnemo mjeriti rezultate. Budžet nije sam sebi
svrha. Njegova vrijednost mjeri se isključivo onim što ostane građanima nakon što se sav novac
potroši.
Građani Unsko-sanskog kantona zaslužuju razvoj, a ne samohvalu. Zaslužuju rezultate, a ne
statistikama uljepšanu stvarnost.

Dana, 19.09.2026.