Presuda o kojoj svi šute
Nedavna smjena Vlade USK-a nije ostala upamćena kao dokaz političke snage nove većine, nego kao primjer kako pokušaj preuzimanja vlasti može pasti na ispitu ustavnosti. Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda FBiH pokazala je da broj ruku u skupštinskim klupama ne može biti iznad Ustava i ustavom zagarantiranih prava konstitutivnih naroda.
Zbog toga bi pokraj imena Jasmina Hušića, Sanela Hasića (DF), Asmira Ćufurovića i njegovih kolega iz SDA, Šuhreta Fazlića i Zikrije Durakovića iz POMAK-a te Nisveta Jusića iz Stranke za BiH, umjesto predizbornih slogana možda trebalo stajati:
„Grubim zaobilaženjem ustavnog mehanizma zaštite vitalnog interesa konstitutivnog naroda otvorili smo ozbiljna pravna pitanja i nanijeli političku štetu građanima Unsko-sanskog kantona.“
Ono što je javnosti predstavljano kao velika politička pobjeda i promjena vlasti na kraju se pokazalo kao pravno neodrživ politički eksperiment. Predizborna smjena Vlade USK danas izgleda više kao predstava za javnost i pokušaj stvaranja privida političke odlučnosti nego kao ozbiljan pokušaj rješavanja problema građana.
Dok se političari međusobno optužuju, jedna činjenica ostaje neupitna: građani Unsko-sanskog kantona od svega toga nisu dobili gotovo ništa.
U mandatu od 2022. do 2026. godine vlast u Unsko-sanskom kantonu, u različitim kombinacijama, činile su gotovo sve relevantne političke stranke: SDA, NES, SDP, DF, NiP, Naša stranka i POMAK. Gotovo svi su bili dio vlasti ili parlamentarne većine. Gotovo svi su sudjelovali u raspodjeli funkcija, političkim trgovinama i rekonstrukcijama koalicija.
Jedina politička opcija koja tijekom cijelog mandata nije sudjelovala u vlasti i ostala je u oporbi bili su Laburisti.
Istodobno, kanton nije dobio razvojni zamah koji je građanima godinama obećavan. Umjesto ozbiljnih gospodarskih i infrastrukturnih projekata, javnost je svjedočila stalnim političkim pregrupiranjima, prelascima zastupnika iz stranke u stranku, borbi za pozicije i pokušajima stvaranja novih većina.
Pojedini zastupnici mijenjali su političke dresove onako kako su se mijenjale parlamentarne većine. Klubovi, povjerenstva i radna tijela često su služili kao instrument političkog nadmetanja, a ne kao mehanizmi za unapređenje rada institucija i zaštitu interesa građana.
Presuda Ustavnog suda otvorila je i mnogo šire pitanje: koliko je pojedinim političkim akterima uopće stalo do ustavnog poretka kada im on predstavlja prepreku za preuzimanje vlasti?
Posebno zabrinjava činjenica da se nakon presude gotovo nitko od odgovornih nije osvrnuo na samu bit problema. Nema političke odgovornosti. Nema ozbiljnog objašnjenja građanima. Nema priznanja da su tijekom pokušaja smjene vlasti zanemarena pravila koja predstavljaju jedan od temelja ustavnoga sustava.
Umjesto toga, javnosti se nude nova opravdanja, nove optužbe i novi politički sukobi.
Građanima Unsko-sanskog kantona nisu potrebne nove političke predstave. Potrebna su im radna mjesta, investicije, bolja prometna i komunalna infrastruktura, učinkovitije zdravstvo i kvalitetnije obrazovanje. Potrebni su im rezultati.
A rezultata nema dovoljno da bi opravdali količinu političke energije utrošene na borbu za fotelje.
Zato je ova presuda mnogo više od pravnog dokumenta. Ona je podsjetnik da parlamentarna većina nije iznad Ustava i da se vlast ne može graditi ignoriranjem mehanizama koji štite prava konstitutivnih naroda.
Na kraju, najveću cijenu političkog avanturizma ne plaćaju stranke. Ne plaćaju je ni njihovi dužnosnici.
Plaćaju je građani Unsko-sanskog kantona koji godinama promatraju iste političke sukobe, ista preslagivanja i iste borbe za vlast, dok razvoj ostaje tek još jedno predizborno obećanje.
Zastupnica u Skupštini USK-a
Elvira Abdić Jelenović
Dana, 19.09.2026.